CONTEOV DINAMIT

Jeste li se uželjeli Serie A? 3 mjeseca ljetne pauze je Italijanima bilo sasvim dovoljno da proteklog vikenda pokažu da i dalja vole i vjeruju u svoj „Calcio“, pa da u prvom kolu sezone 2019/20 na impresivan (265 hiljada gledalaca na 10 stadiona) način ispune tribine i skupa sa svojim ljubimcima na zelenim travnjacima krenu u novu prvenstvenu avanturu. Poreske olakšice, solidan broj novih/starih trenera koji su se ovog ljeta vratili na „čizmu“, vrhunskih igrača i ponešto ambicioznih vlasnika klubova trebali bi biti dovoljan zalog za novu renesansu nekoć najjače, a danas treće lige svijeta.   

No, ako neko očekuje da se revolucionarne promjene konačno dese i na samom vrhu prvoligaške tabele, mogao bi ostati gladan. Osmogodišnja diktatura „Stare dame“ iz Torina je i dalje jedan od glavnih razloga za globalni pad interesa za Serie A, pa je, baš kao i u Njemačkoj i Francuskoj gdje stvarne neizvjesnosti oko imena novog/starog prvaka već odavno nema, prosječnog ljubitelja 'dbale teško ubijediti da je italijanski šampionat „prava stvar“ i liga koju bi trebalo pratiti sa posebnom pozornošću. Juventus je i u ovu sezonu ušao kao izraziti favorit za 1. mjesto i najveća bi senzacija, bez obzira šta će se narednih 9 mjeseci dešavati na Apeninima, bila da u maju iduće godine ne podigne novi, već deveti u nizu Scudetto.



Možda se ta fama, a s očiju ostatka „velikih“ italijanskih klubova tama, skine one sezone u kojoj će suvereni „Bianconeri“ ostajati, kao nekad davno, bez bodova na Ennio Tardiniu. Parma je u meču koji je u subotu i zvanično otvorio sezonu 2019/20 pokušala sve, ali bolje od (u sprezi sa VAR-om) spriječavanja Cristiana Ronalda da u novi šampionat krene s barem jednim postignutim golom, nije mogla. Minimalnu pobjedu aktuelnim prvacima je golom iz 21. minute obezbijedio „vječno mladi“ kapiten Chiellini, a 85 miliona eura plaćeni Matthijs de Ligt morao razvoj događaja, baš kao i 7-8 vrhunskih majstora, snuždeno ispratiti s klupe za rezerve. Sarri na 6 dana prije zatvaranja prelaznog roka na raspolaganju ima i previše dobrih igrača, pa je utisak da bi i sa rezervnim timom, ako neke veće rasprodaje do idućeg ponedjeljka ne bude, mogao do Juventusovog novog, a svog prvog italijanskog trofeja.

Napoli bi u drugoj Ancelottievoj sezoni, bar prema onome šta smo u Serie A gledali posljednjih godina, trebao biti jedan od glavnih kandidata za saplitanje torinskog diktatora i davanje smisla borbi za naslov. Artemio Franchi nije mjesto gdje su se „Partenopei“ posljednjih godina previše radovali (posljednji put slavili u novembru 2014.), pa je trijumf od 4:3 u subotu navečer, između ostalog, i svojevrsno obećanje armiji navijača da će ove sezone gledati efikasne i atraktivne „Azzure“.



Gledati bi trebali i (konačno) interesantniju, borbeniju, bolju Fiorentinu. Kalabrez po rođenju, a Amerikanac po biznisu i opredjeljenju, Rocco B. Commisso je u junu ove godine preuzeo klub koji je  prošle sezone bio najneprijatnije iznenađenje, a ove bi to uz svježe i džaba (free transfer) pristigle veterane Riberya i Princea Boatenga trebalo i moralo izgledati bolje. Makar tek u II poluvremenu ulazili s klupe.

Kakav ćemo Milan gledati u 2019/20-oj nismo mogli saznati u nedjeljno predvečerje na Friuliu. Jer ako je (zasluženih) 0:1 protiv domaćeg Udinesea to što nas u ovoj sezoni od „Rossonera“ sljeduje, onda je bolje zaobići ih.



Maldini i Boban bi, ako se eksperiment sa Marcom Giampaolom na klupi, a nezavršenom selekcijom igrača na terenu, pokaže neuspješnim mogli propadanje od stida na tribinama zamijeniti nedolascima na iste, možda čak i bježanijom sa mjesta sportskih direktora posrnulog giganta sa San Sira. AC Milan je proljetos nekako, na ime, prohujalu slavu ili nešto treće (mnogo jače, mnogo veće) „smuntao“ italijanski savez da ne učestvuje u Ligi Evrope, a da za to ni na koji način ne bude kažnjen. Ako je izbjegavanje evropskih obaveza trebalo unaprijediti (re)novi(rani) Milan, onda se poraz od Udinesea mora što prije zaboraviti, a već idućeg vikenda protiv Brescie ubilježiti pobjeda koja bi vratila nadu u projekat vraćanja stare, bar domaće slave. Recimo i to da je Tudor u trenerskom petercu „Zebri“ bio odličan, Jajalo na terenu u 90 minuta solidan, a Rade Krunić ostao „privezan“ za gostujuću klupu rezervi.

Novu bi perspektivu, sa novim trenerom i manje-više istom ekipom trebala imati i AS Roma. Paulo Fonseca je (vjerovatno) dobro procijenio da za podizanje efikasnosti „Giallorossi“-a i ne mora baš po svaku cijenu prodati Edina Džeku, ali da je umjesto u Napoli „prebjeglog“ Manolasa trebao dovesti nekog boljeg od Atalantinog Mancinia ili već dvije godine na Olimpicu dokazano skromnog Juana Jesusa, pokazala je i nedjeljna premijera sa gostima iz Đenove.



Džaba su bili i sjajni slalomi i pogoci Cengiza Undera i Džeke iz prvog, fenomenalan slobodnjak Kolarova iz II poluvremena, kad je dvojac stopera (Brazilac igrao do 66-e, Italijan ga zamijenio), skupa sa u novo partnerstvo „uvaljenim“ Faziom stizao to sve proćerdati pozadi i na kraju ne sačuvati ništa više od boda u goleadi od 3:3. Ako je učešće u grupnoj fazi Lige Evrope ne poremeti previše, Roma bi se ove sezone trebala boriti za 4. mjesto i povratak u Ligu prvaka, no Portugalac će pod hitno morati posložiti i utegnuti odbranu „Vučice“ koja će već idućeg vikenda, u gradskom derbiju protiv Lazia (nedjelja, 18:00) biti na ozbiljnom ispitu.

Lazio je, s druge strane, bio suveren (pobjeda od 3:0) na gostovanju Sampdoriji, a dobar i neizvjestan meč (2:3) su preksinoć na Paolu Mazzi odigrali i SPAL i Atalanta. Bolognu je na gostovanju u Veroni (1:1) s klupe predvodio ozbiljno bolesni Siniša Mihajlović, Brescia povratak u društvo najboljih začinila iznenađenjem na Sardiniji (pobjeda od 1:0 u Cagliariju), a Torino osvojio prva 3 boda kući protiv Sassuoloa (2:1).

S posebnom se pažnjom, ipak, iščekivao posljednji meč kola u kojem je Antonio Conte imao vlastitu premijeru na crno-plavoj klupi milanskog Intera. 65 hiljada ljudi na Meazzi sinoć je, ispostavit će se na kraju, moglo vidjeti neke nove „Nerazzurre“, a uvjerljivih će 4:0 protiv kluba iz rodnog grada biti tek iskra kojom, prema vlastitim riječima nakon meča, 50-ogodišnji stručnjak želi potpaliti dinamit kojeg ima na raspolaganju.



Golovima Brozovića i Sensia (21. i 24. minut) su u II poluvremenu pridodani i prvijenac/odbijanac Lukakua (69. minut), te fantastičan pogodak Candreve (84.), a igra domaćina je u pojedinim momentima podsjećala na najbolje dane iz 10 i više godina stare prošlosti kada se bilo na vrhu Italije i Evrope.  „Imam dobre igrače za formaciju 3-5-2 koja je svakako napadački naprednija od stare 4-2-4. Moramo još napredovati u polju koncentracije i mentalne stabilnosti, ali zadovoljan sam. Proslavit ćemo ovo večeras, a od sutra već misli okrećemo Cagliariu“ zaključio je stručnjak sa najbolje presađenom vlasuljom ikad.

I tako i treba. Pored rimskog idućeg se vikenda igra i još jedan veliki (Juventus – Napoli, subota, 20:45) derbi, pa se vrijeme potrošeno za gledanje ponečeg iz najjačeg italijanskog takmičenja ni za 7 dana neće moći nazvati protraćenim. Povjerujmo u takav scenarij, dajmo šansu Serie A.