image desctription

KO BI REK’O, KOBILI SE NAD’O?

  1. Premiership

Autor: N. Š. Shoba - 08 Oct, 2019

Nakon stelarnog i slobodno možemo reći historijskog uspjeha engleskog fudbala na evropskoj sceni, gdje su se u finalu Lige prvaka za vratove uhvatili Liverpool i Tottenham, a u Ligi Evrope Chelsea i Arsenal, svi su mislili da slijedi još rutavija sezona sa dosta atraktivnog fudbala i uobičajene drame Premijer lige, kako na vrhu, tako i na dnu tabele. Kada je drama u pitanju - ona nije izostala, jer se dno pomiješalo sa vrhom u nekim jako čudnim izdanjima i rezultatima koje niko nije mogao predvidjeti. Čudni porazi Tottenhama, umjerena kilavost Liverpoola, prolongirani boravak Man. Uniteda u kanalizaciji, oscilacije Man. Citya, katapultiranje “Kristalne palače”, iznenađujuća stabilnost Leicestera; samo su neki od pokazatelja čudne psihijatrije prvih 8 kola. Jedino je Arsenal standardan sa šakama apaurina i šampona za čiraše koji su zaostali u svlačionici nakon odlaska Arsena Wengera.



Teško je i mučno konstantno gledati momente kada kamera ode na Ser Alexa Fergusona kako zajapuren kao stražnjica od babuna sjedi na tribinama, te na kraju utakmice ljutito napušta Old Trafford. Svi su se ponadali da su neuspjesi Moyesa, Van Gaala i Mourinha stvar daleke prošlosti, ali balon koji je Ole Gunnar Solskjaer napuhao je splasnuo, igra trule kobile je pukla preko norveških leđa. Sve moguće kombinacije igrača i taktike nisu urodile plodom, tako da sa sigurnošću možemo konstatovati da je pitanje dana kada će mu uručiti hladan burek, vruć jogurt i zovnuti mu taksi.


Silne investicije i glasnost slabije (plave) strane Merseysidea su brzo pale u tešku vodu. Najave svijetlije budućnosti i naučnofantastičnog pariteta Redsima su brzo isparile. Silva sjedi na bačvi neobranog grožđa, nikom nije jasno kako je još uvijek na kormilu ekipe. Mašine za pranje para su uzaludno prale, Everton je bukvalno nigdje, koprcanje u blatu se nastavlja. 


A nastavljaju se i frustracije, pa i nervoza u redovima Arsenala. Odlična pa katastrofalna poluvremena su postali trademark, tu je i dalje hronični nedostatak čistih čaršafa, a Emery izgleda kao slon u prodavnici kristala. Nakon godina i godina oslanjanja isključivo na talentovane mladce, klub se konačno okrenuo trošenju para na poznata imena…da bi se desio preokret; mladi igrači koji su trebali još dugo grijati klupu su se nametnuli kao ozbiljne opcije i istisnuli standardne. Treća pozicija na kojoj se klub nalazi je u neku ruku šokantna, s obzirom na sve parametre koji su u opticaju.


 “Orlovi” sa Selhurst Parka itekako imaju razloga za zadovoljstvo. Roy “Hodža” Hodgson (koji je na kladionicama uoči sezone bio prvi na listi za dobijanje otkaza) je napokon procvjetao što se najbolje vidjelo u posljednjoj utakmici pred pauzu kada je “Zapadna šunka” na svom  terenu posrnula pred agilnom “Kristalnom palačom”. Crystal Palace je možda jedno od najvećih iznenađenja ove sezone, možemo im komotno prognozirati borbu za vrh tabele, umjesto dugogodišnje borbe za dno memljivog potpalublja trajekta za Trpanj. Veliki ispit uskoro slijedi protiv Manchester Citya, koji se nakon domaćeg kolapsa protiv Esspiritus Santija i njegove vučje momčadi nalazi na klimavim nogama, dok je odbrana titule pod debelim znakom pitanja. Da li je Guardiola već u mislima daleko od Engleske? 


Nakon odlaska Hazarda i kažnjavanja Chelsea mislilo se da slijedi stagnacija i ljepljenje smrtovnica po Stamford Bridgeu. No, desilo se suprotno. Poraz od Liverpoola je ipak pokazao dosta kvaliteta i efikasnog preformatiranja hard diska, tako da “Plavcima” predstoji sasvim izgledna borba za jedno od prva četiri mjesta.

Kad se sve uzme u obzir, primjetan je zamor materijala nakon intenzivne prethodne sezone i evropskih nastupa, tako da je ovaj pičvajz sasvim logičan. Dosta iznenađenja nas očekuje, dosta suludih rezultata, preokreta. Pojase ćemo ipak vezati kad se zaholca drugi dio sezone. Biće vruće na kladari!


Slatko ćoše: Steve Bruce je ipak proslavio svoju 400tu utakmicu u Premiershipu kao menadžer pobjedom Newcastlea protiv Manchester Uniteda, tima u kojem je kao igrač osvojio tri titule prvaka Engleske.