PISMO ILI GLAVA?

244. takmičarski (ukupno 277.) „El Clasico“ je sinoć na Santiago Bernabeu stigao u svojstvu derbija 26. kola, ali i kao svojevrsni filter/test trenutnih, ne baš impresivnih mogućnosti 2 najveća španska, pa i evropska fudbalska kluba/brenda. Na prošlogodišnje slabe nastupe predstavnika La Lige Santander u Evropi nastavila se tekuća, 2019/20 sezona u kojoj niko od najboljih na Iberiji ne briljira, a nedavni nastupi u prvim utakmicama 1/8 finala Lige prvaka nisu mogli pobiti činjenicu da španski klupski fudbal u posljednje vrijeme ozbiljno stagnira. Oni oštriji među sladokuscima i pasioniranim ljubiteljima Primere bi rekli da čak i pada.

Kad ti u Evropi obraz čuvaju i najbolje partije pružaju Atletico Madrid i Getafe onda znaj da je prepoznatljivom španskom vezu, efikasnosti i sveopštoj najboljosti koja ga je krasila u posljednje dvije decenije odzvonilo. Reaktivan, više-manje destruktivan i „za primljen gol manje“ pristup donosi rezultat protiv Liverpoola ili Ajaxa, a pokušaji da se igra otvoreno i vještinom nadmaši protivnik nisu pomogli Realu, Barceloni, Valenciji i Espanyolu protiv Manchester Citya, Napolia, Atalante, Wolverhamptona. Čak ni Sevilli protiv Cluja u Ligi Evrope gdje je dalje prošla na osnovu jednog gola postignutog u Rumuniji (0:0, 1:1).



U toj očitoj, ali od aktera nikad javno priznatoj tranziciji nalaze se i „Los Blancos“ i „Blaugrana“, vječiti i ljuti rivali koji se i ove sezone, uprkos mnogim posrtajima, pa i blamažama na i oko terena nalaze u mrtvoj utrci za titulu prvaka. Ni u katalonskom, a ni u madridskom gigantu vam neće priznati da ovo baš i nije sezona u kojoj će se povratiti evropski tron. Činjenicu koja  kaže da ozbiljnog trećeg ili četvrtog u utrci za trofej La Lige već nakon 10. kola (i opet) nema, opravdavat će veličanjem sopstvenog, a ne evidentnim padom opšteg kvaliteta u primeraligaškom društvu. I onda je lijepo što se pljusak poput sinoćnjeg u španskoj prijestolnici onako sručio na Bernabeu na samom početku dvoboja. Naučno je dokazano da poslije tuširanja čovjek bar malo živne, dohafiza se, regeneriše. Dobar i kvalitetan meč trebao je i jednima i drugima, a posebno milionima gledalaca širom planete koji se decembarskog „koksa“ (0:0) sa Nou Campa ne žele nikad više ni sjetiti.

„Imali smo kontrolu u prvom poluvremenu i to je bio jedan od najgorih Reala protiv kojih sam ikada igrao“ govorio je Gerard Piqué nakon meča. „One šanse u prvom poluvremenu, to smo morali iskoristiti“. Griezmann (21.), Artur (34.) i Messi (38. minut) nisu zabili ono što su morali, a dobra forma „Žirafe“ Curtoisa, te bizarna/tranzicijska činjenica da Real ove sezone ima najuspješniju odbranu u Primeri (17 primljenih u 26 kola) pomogle su „Los Blancos“-ima da na odmor odu bez rezultatskog deficita.



U nastavku su domaćini, ipak, zaigrali puno angažovanije, hrabrije i bolje, pa se „Blaugrana“ uglavnom branila i nadala da će do kraja nekako uspjeti sačuvati mrežu, te odnijeti bodić koji bi ju zadržao na liderskoj poziciji. 2 prilike za Isca (jedno Ter Stegenovo skidanje lopte ispod prečke i Piquéovo s gol linije) najavile su da bi nešto golova u sinoćnjem derbiju ipak mogli vidjeti. Za nešto takvo trebalo je i malo sreće, a ona se sinoć osmjehnula „kraljevskom“ klubu. Da ne bi nes(p)retnog Piquéovog bloka u 71. minuti od kojeg se lopta odbila i preverila Nijemca na Barceloninom golu, teško da bi Vinicius Junior postao najmlađi (19 godina i 233 dana) igrač koji je u 21. vijeku zabio u El Clasicu. Mariano Diaz bi svoj ulazak na teren (povratak nakon višemjesečnog saniranja povrede) u sudijskoj nadoknadi teško obilježio sjajnim golom za konačnih 2:0, da se pri izvođenju udarca iz mrtvog ugla nije onako okliznuo.



Sportska sreća je sinoć pomazila Madrižane, a bez obzira na nastup u II poluvremenu koji ju je i zaslužio, ne smije se ni pomisliti da im ista za ostanak na 1. mjestu tabele kojeg su se opet dočepali, neće trebati i u preostaloj trećini šampionata. Ista je stvar i sa u prvenstvu već peti put poraženom Barcelonom. Porozna (već 31 primljen gol) odbrana, neprecizan vezni red, te Suarezovom povredom i Griezmannovim nesnalaženjem osakćen napad nisu garanti nikakvih, „unaprijed upisanih“ bodova u preostalih 12 kola.

1 bod viška, bolji međusobni skor i nešto lakši raspored Reala u ostatku sezone daju mu tek prednost da izabere „pismo“ prije „glave“ novčića koji se na početku marta tekuće godine komotno može bacati u zrak kako bi se saznalo ime budućeg prvaka Španije. Svi koji tvrde da nakon sinoćnjeg El Clasica znaju ko će 24. maja podići pehar i organizovati šampionsku paradu glume vidovite Džemile.  Odapinju „žabice“ poput Gorana Sukna nekoć u bazenu ili horoge (pokojnog) Rajka Žižića u beogradskom Pioniru.