NEMA SAMBE, NEMA TANGA

 U prethodnom članku već su opisana dešavanja u grupama. U četvrtfinalima se vidjelo sljedeće:



Brazil apsolutno dominantan protiv Paragvaja, koji se opet i opet samo branio i tako to radi decenijama. I tu, u Paragvaju, je slabo ko mogao nešto učiniti u napadu izuzev Derlisa Gonzalesa, ali daleko je on od južnoameričkih desetki. U 58. minuti je Balbuena iz Paragvaja faulirao Firmina vrlo blizu kaznenog prostora. Isključen je. Paragvaj se borio i dalje, kako drugačije no odbranom. Ali, i takav „nikakav“ je doveo „industrijskog“ Brazila do penala. Brazil nije uspio postići gol unatoč brojnim prilikama. Pošto su pravila takmičenja odredila da se u četvrtfinalu ne igraju produžeci (ponovo svakakva pravila u CONMEBOL-u), već samo od polufinala, pucali su se odmah penali i Brazil je prošao – fudbalska pravda.


 


Argentina malo bolja nego u grupnoj fazi. Borba teška i mučna protiv Venecuele, koja je od kante za napucavanje iz prošlog vijeka, postala „faktor“ u Južnoj Americi. Pobjeda Argentine u interesantnoj utakmici bez spektakularnih poteza, čini se utučenog, Messija.

Kolumbija je opet pala u eliminacijskoj fazi. To im se već suviše često dešava na Copa Americi (osim kada su je osvojili 2001. godine, ali to je druga priča) i na Mundialu. Oduševe igrom u grupi i onda pad. Tap-tap i onda kući. Sve što su dobro odigrali u grupi nisu prikazali protiv Čilea u četvrtfinalu. James Rodriguez „anemičan“, Falcao je opet igrao na osnovu svojih starih zasluga, sasvim nepotrebno kao i na prošlom Mundialu, čime je „izbio“ mjesto u prvih jedanaest Duvanu Zapati koji je imao vrhunsku sezonu u Atalanti. I tako se razne kolumbijske budalaštine nastavljaju da im kraja nema. Quintero „druga desetka“ Kolumbije, koji je odlučio sapunicu River-Boca u Copa Libertadores prošle godine, nije mogao nastupiti na turniru zbog povrede koljena. Svijetla tačka je bio izvrsni Wilmar Barrios, moćni defanzivni vezni koji oduzima i iznosi loptu.

S druge strane je bio Čile, a kod njih takvih problema nema. Svi igraju odgovorno, podređeni su ekipi i sistemu igre a ne svom egu (unatoč tome što ih mnogo igra u slavnim evropskim klubovima), žele pobijediti i maksimalno se bore. U skladu s refrenom njihove slavne himne: „Dulce Patria, recibe los votos...“ Alexis Sanchez je bio neočekivano odličan nakon loše sezone u Engleskoj. Ta postava igra zajedno desetak godina (Mendel, Vargas, Vidal, Sanchez, Isla...) i poznate su njene vrijednosti. VAR je opravdano poništio dva gola Čilea. Penali su odlučili, ali sve u svemu, Čile je bio bolji i s više želje. Najstandardniji na cijelom turniru – Erick Pulgar.


A šta reći za utakmicu Urugvaj-Peru!? Peru loš, jedva da se išta moglo odigrati. Nijedan šut na gol, tri u prazno. Tri gola su nakon konsultacije VAR-a poništena Urugvaju. Opravdano. Završilo je neriješeno. Urugvaj je dominirao i... izgubio na penale – žalostan ishod.


 
I tako se došlo do polufinala. Argentina je u prvom polufinalu odigrala svoju najbolju utakmicu na turniru, ali to nije bilo dovoljno. Brazil je dao dva gola, ali Argentina nije bila inferiorna. Agüero je pogodio prečku, a Messi stativu, napadali su gol domaćina. Kapiten Brazila Dani Alves je bio gotovo fantastičan, u oba pravca. Gabriel Jesus je nakon izvanrednog prodora asistirao za drugi gol, a prvi je sam postigao. Zaslužena pobjeda Brazila. 

I to je bio kraj Argentine koji se, uostalom, i očekivao. Očigledno je da Messi, čak ni on vanzemaljac, ne može bez podrške saigrača. A to je daleko od podrške kakvu ima u Barceloni. Toliko puta se „otkrio“ (na svim utakmicama) nakon što je dodao suigraču loptu očekujući „povratnu“, no lopta je otišla nerazumno na drugu stranu umjesto njemu. U veznom redu Argentine nema „mislioca“. Sve su samo dodavači lopte najbliže slobodnom igraču. A ni Messi sam nije briljirao, bio je ispod svog nivoa. Ovo je bio njegov loš turnir, jedini. Ko je igrao s njim u ofanzivi? Niko vrijedan spomena, osim uvijek dobrog Agüera i djelomično Lautara Martineza. Di Maria – očajan. Vezni red – neinventivan. Nije bilo „pametnog“ igrača koji će Messiju dati loptu za konačni obračun. A tako je već godinama. Scaloni je u svom kratkom mandatu probao čak oko 50 igrača i došao do polufinala, ali to za njih nije zadovoljavajuće. Šta još više zabrinjava, već godinama se nije pojavio na svjetskoj sceni vrhunski „produkt“ Argentine. Uostalom, među 23 pozvana igrača trojica igraju u meksičkoj ligi!!!



U drugom polufinalu veliko iznenađenje. Kakav je Peru bio protiv Urugvaja, takav je Čile bio protiv Perua u prvom poluvremenu. Čini se da je Peru ušao u utakmicu s više motiva. Bez povrijeđenog Farfana. Prednji igrači su pritiskali Čile na njegovoj polovini, a to kao da je potonje iznenadilo. Peru je napadao i poveo u 21. minuti. I poslije ovog gola je Čile bio neprepoznatljiv. U 38. minuti golman Čilea Arias bespotrebno izlijeće na Advinculu između kaznenog prostora i desne aut-linije. Advincula ga prolazi, centrira u sredinu gdje loptu prsima štopa Yotun te postiže lijep gol lijevom nogom. Čile je u prvom poluvremenu napravio samo dvije šanse i u drugo je ušao agresivnije. Pogađaju stativu. Onda je Yotun promašio što nije smio iz jedne kontre. Vargas sam izlazi na peruanskog golmana Gallesea koji mu brani šut. Vidal i Sanchez, inače vrlo loši, pucaju, ali Gallese brani. Pred kraj utakmice publika uzvikuje „ole, ole“ na svaki dodir lopte Peruanaca, koji se poigravaju, ima i peta. U 91. minuti Čile neuspješno odigrava ofsajd, Guerrero obilazi golmana i uništava Čile. Igra se još i u 94. minuti penal za Čile. Vargas puca „Panenku“, a Gallese hvata loptu. Dobra utakmica. Ko bi očekivao ovakav ishod! Čile? Potpuno suprotan ranije navedenom.

U utakmici za treće mjesto glavni lik je bio sudija. Prvo je na centru terena svirao nepostojeći faul nad Messijem. Onda je Messi „na foru“ izveo slobodan udarac, loptu je primio Agüero i postigao gold. Drugi gol je dao Dybala, neprestano zapostavljen u reprezentaciji. U 37. minuti je Medel gradio loptu da izađe u gol-aut, s leđa ga je napadao Messi i malo udario po nozi kad je lopta već izašla van terena. Ništa neuobičajeno. Iznervirani Medel je nasrnuo na Messija, blago ga udario glavom i prsima. Sudija ih je obojicu isključio. Ako je već isključio Medela kao vinovnika incidenta, zašto i Messija koji se gotovo nije ni branio!? U drugom poluvremenu Vidal je smanjio iz penala za kojeg je sudiji bila potrebna „godina“ da ga dosudi. I tim rezultatom je završilo.

U finalu Brazil je neočekivano teško pobijedio 2:1. Čak ga je Peru, bez povrijeđenog Farfana, i s igračem više (drugi žuti za Jeusa u 70. minuti) dobro pritisnuo. Brazil je doista bio najbolji, ali nije oduševio. Hvaliti ga mnogo nema potrebe, jer tako dobar ipak nije bio. Daleko od spektakla.

Tereni su bili, neočekivano, vrlo loši. Na takvim velelepnim „mundialskim“ stadionima i na tako važnom takmičenju. Previše se vremena potrošilo na VAR. Prednjačio je argentinski sudija Nestor Pitana, koji je prije utakmice Kolumbija-Čile ušao u svlačionice i saopštio da ofsajde neće suditi bez konsultacije s VAR-om. Ništa se posebno nije vidjelo. Nema sambe, nema tanga... Poteza je bilo, ali nedovoljno za taj kontinent. Nema novih lica. Sljedeća Copa America je već naredne godine. Ponovo CONMEBOL-ova „akrobacija“, a sve zato da bi se igralo iste godine kada i Prvenstvo Evrope i ponovo uhvatio ritam, kojeg su već imali, od četiri godine između dva takmičenja. Tu je sve manje draži.