UZMI ILI OSTAVI

„Šta ćeš gledat' 'Talijane, gubit' vrijeme džaba, kad se već sve zna?“ govorio mi je uoči ovog fudbalskog vikenda unutrašnji glas znan kao Samoprijekor, a na njega se vezale dušebrižne kolege što već na pola sezone odustale su od Serie A. „Juventus će opet biti prvi, Napoli drugi, Inter (ako baš totalno ne odroni do kraja) treći. Zna se i ko će ispast, Chievu i Frosinoneu ni Bog pomoći ne može, šta ti ostaje? Borbe za 4. mjesto i trećeg putnika u niži rang? Tanko je to, pretanko, nezanimljivo...“ zvonila je kakofonija u ušima i mislima tokom petka, a u subotu već jenjavala kako se bližio početak jedne od 3 utakmice 21. kola koja se, uprkos svemu, morala pogledati.

„Calcio“ nas ove sezone, istina je, ne mazi i to što su sve gore pobrojane pridike pred 2. kolo II dijela prvenstvene 2018/19 sezone stajale, nada (za još pokoji zagrljaj vrhunske 'dbale, opet) umire posljednja, pa se k'o i decenijama unazad ni ove subote i nedjelje nije moglo reći „Ne!“ derbijima kakvi su Milan – Napoli na San Siru, Atalanta – Roma na Atleti Azzurri d'Italia-i, ili Lazio – Juventus na Olimpicu. „To je to, žalim slučaj, sviđa ti se ili ne sviđa. Uzmi ili ostavi!“ trubio je podvojeni Samoprijekor u subotnje popodne već dok se na polupraznom Mapeiu Sassuolo poigravao sa besprizornim Cagliariem (3:0) u (skoro pa) treningu koji je otvorio 21. krug najjačeg fudbalskog takmičenja na Apeninima. „Prendi o lasci!“.

Najveći milanski stadion u subotu navečer nisu napunili Maradona i Careca s jedne, i(li) Gullit, Van Basten, Rijkaard s druge strane, pa su svi oni neutješni „calcio nostalgičari“ što potajno su se nadali da baš preksinoć na travnjaku San Sira vidjet će reinkarnaciju neke od nogometnih najvećosti „Partenopei“-a ili „Rossonera“ na prohladnoj januarskoj noći ostali kratkih rukava.




No, uskraćeni ostali nisu za mušku borbu punu tempa i sjajnih odbrana oba golmana (Donnarumma 7, Ospina 6) koji su glavni krivci što 57 hiljada na čuvenom fudbalskom hramu prisutnih ljudi nije vidjelo nijedan gol, a trebalo je. Po bod za svakoga potvrdili su, na kraju, da Napoli ne može, niti će iznad (a ni ispod) drugog mjesta, baš kao ni Milan od sve gušće i neizvjesnije borbe za 4. mjesto u kojoj bi trebao ostati do kraja 2018/19-e.

 Golova, pak, falilo nije u meču koji je prethodio derbiju na San Siru. Serie A specifična je i po tome što pravi i istinski golgeteri u istoj mogu trajati i kad uđu u zrele/veteranske godine, pa je 36-ogodišnji Fabio Quagliarella sa 2 penala omogućio ubjedljivu (4:0) pobjedu Samdorie nad Udineseom, te  izjednačio Batistutin rekord iz već davne '94-e. 11 utakmica zaredom „La Pioche“ zabija, sa 16 je golova (opet) najbolji strijelac lige i u penziju još ne misli. Di Natale, Luca Toni zabijali su do 40-e. I što ne bi, kad su mogli? Kopačke u Italiji, dokazano, traju duže i o klin se vješaju kasnije. 

Stoga su i 2 povratnička (zadnji zabio još početkom oktobra u Empoliu) gola Edina Džeke kojima je Roma u 3. i 33. minutu sjajno otvorila gostovanje u Bergamu i povela sa 2:0, znak da 33-ogodišnji kapiten BH reprezentacije ne treba nigdje. Sjedi, stani tu gdje jesi, u Serie A možeš trajati (i zabijati) još dovoljno dugo da budeš „marka“, pa i glavna uzdanica „Zmajeva“ koji bi prije (i konačnog) smaka svijeta htjeli otići na barem još jedno veliko takmičenje. „Giallorossi“ su na odmor nakon prvog dijela u kojem je domaćin igrao, a gost zabijao otišli sa prednošću od 3:1, ali u to da drame u nastavku biti neće mogli su posumnjati samo oni koji ove sezone ne prate Di Francescovu Romu, ni Gasperinijevu Atalantu.



2:3 je bilo već u 59-oj (Toloi, glavom), a „La Dea“ priliku za izjednačenje dobila u 70-oj minuti. Duvan Zapata, do ovog kola (skupa sa Ronaldom) najbolji strijelac Calcio-a dobio je priliku iz penala svoj golgeterski učinak podići na 15, no iako je loptu poslao nebu pod oblake, ni minutu kasnije ju je iz jedne od mora akcija koje smo gledali u „viktoriji“ ispred Olsenovog gola u drugih 45 minuta, ipak nekako ugurao za, na kraju će se ispostaviti, konačnih 3:3. „Ovako više ne može, ne možemo dopuštati da nas prati polovan karakter cijelu sezonu“ zavapit će Džeko poslije kraja meča u čijem nastavku Roma nije mogla spojiti 3 pasa, niti ijednom ozbiljnije ugroziti gol Berishe. „Ovo je bio direktan obračun za 4. mjesto, baš kao što je slijedeći protiv Milana. Ne možeš voditi 3:0, pa završiti sa 3:3 i biti zadovoljan. Imaš ubjedljivo vodstvo, čuvaj loptu, budi pametan, ne moraš više zabijati...nevjerovatno“. Roma je na kraju, još i bez mršava bodića mogla ostati, jer da je Josip Iličić samo malo manje prijedorski „sanglavija“, a više dokazani majstor u „prekucanoj“ Serie A, najefikasniji bi napad ovog takmičenja još i danas slavio nevjerovatan i sasvim zaslužen potpuni rezultatski preokret.

Ipak, ono što je i najvažnije je da smo u jednom od 3 odabrana duela 21. kola dobili ono čemu smo se, vodeći uvodne unutrašnje monologe, nadali. 3:3 je spektakl kako god okreneš, a Roma i Atalanta su ga ove sezone odigrali čak 2 puta (prvi meč na Olimpicu u augustu 2018. završen istim rezultatom), pa im, stoga, hvala. Hvala i Laziu i Juventusu na vrhunskoj predstavi od sinoć koja je potvrdila da visokokvalitetne 'dbale još uvijek ima u Italiji.



„Biancocelesti“ su na Olimpicu cijepali i u mišjoj rupi držali favorizovanu „Staru damu“ čitavih 70 minuta, ali to što dominaciju i potpuno gospodarenje terenom (Juventus u prvih 45 minuta nije opucao prema golu?!) nisu pretvorili u više od minimalnog vodstva (Can, autogol u 59-oj), došlo je na naplatu u posljednjih 20. Allegri će u igru uvesti Joao Cancela, pa će portugalski bek (?!) u 74. biti na pravom mjestu da izjednači, a u 88.-oj da ga s leđa za rame povuče Senad Lulić kojeg ni neumoljivi VAR nije mogao ubijediti da je napravio prekršaj za najstrožu kaznu. Hoće li snimku Kristinine realizacije istog kojom je Juventus bukvalno ispred nosa domaćinu „ukrao“ sva 3 boda moći pogledati čak i u „raznovrsnom“ programu TV Jablanica, još uvijek nije poznato.

Ono što se zna je da Serie A još uvijek ima šta za ponuditi i da ima šta da se prati. Dobro, biće Juve opet prvi, a Napoli drugi, no „bizarni Spale“ na klupi Intera ima ozbiljnih problema (poraz u Torinu, Perišić „neće da igra“), a u ravnopravnoj borbi za 4. mjesto su nakon pobjeda ovog vikenda sad i Sampdoria, Fiorentina i Torino, pa je u konkurenciji izdanja Milana, Rome, Atalante i Lazia kakve gledamo ove sezone, do kraja zaista sve moguće.

Posljednje sate u Bologni, vjerovatno, broji Pippo Inzaghi koji si je dopustio da na Dall'Arri izgubi od (do jučer) „otpisanog“ Frosinonea (0:4), pa će i u borbi za opstanak, izgleda, u nastavku sezone biti više neizvjesnosti nego što se to činilo u petak. Tako je kako je, uzmi ili ostavi. I ne očekuj da već narednog vikenda nećeš (opet) zakukati i zaključiti kako je Serie A ove sezone „bezveze“. I da praćenja vrijedna nije.