image desctription

FUDBAL IZ STAKLENIKA

  1. Primera

Autor: SLL - 21 Jun, 2020

Nakon što su Nijemci sredinom maja dokazali da se nogomet, ako se zaista želi i hoće, može igrati i u ovim (ne)uslovima koje nam je zadao smrtonosni virus, trebalo se strpiti još skoro mjesec dana da bi se na travnjake vratili Španci, Italijani i Englezi. Restart La Lige Santander upriličen je prije 10 dana na Ramón Sánchez Pizjuánu, a u gradskom derbiju Seville i Betisa svjedočili smo i jednom novom, audio elementu kojeg nije bilo na prvim povratničkim utakmicama Bundeslige. Sablasno praznim Pizjuánom se uoči početka meča zaorila Sevillina himna, a tokom svih 90+ minuta gledaoci ispred malih ekrana širom svijeta su u zvučnicima imali žamor, huk i pjesmu sa tribina koje je vrijedni tonac u režiji TV prijenosa pokušavao plasirati koliko-toliko sinhronizovano sa onim što se dešavalo na terenu.



I takva, kompjuterizovana, hibridna i EAsports zvučnim efektima „obogaćena“ 'dbala ima ozbiljan problem sa zadatkom da koncentraciju TV gledalaca održi tokom cijelog meča. U derbiju Bundeslige koji je prije 20-tak dana odlučio novog/starog prvaka Njemačke smo, bar u 1. poluvremenu, mogli uživati u atomskom fudbalu, ali je zbog grobne tišine na stadionu i sterilne atmosfere u kojoj samo što se nije čulo kako raste trava na Westfalenu pogled sa ekrana klizio u stranu, glava i tijelo se okretali od „proklete kutije“, te usmjeravali ka frižideru, balkonu, zalijevanju cvijeća...

Zato ovu novu, „korona verziju“ prelijepe igre i sve do nedavno „najvažnije sporedne stvari na svijetu“ treba uzeti sa oprezom i, ipak, vjerom u njenu privremenost. Kao neki lijek/placebo u vremenu dok svi živimo u svojevrsnom stakleniku i akteri smo (bolje reći statisti) u uvrnuto opakoj igrici koju je neki bolesni um pokrenuo početkom marta 2020. U takvom okruženju La liga je zabilježila veliki rast TV gledanosti širom karantirane planete, a podatak da je u Južnoj Africi, na primjer, čak 210 % više ljudi koji sada prate špansko prvenstvo govori dovoljno. Pod globalnim se staklenikom najbolje i najefikasnije radi, a i 'dbala prati iz vlastite tegle. Svoj na svom, u svojim prdecima i monolozima, bez dreke nadređenog ili pak sapatnika sa navijačke tribine/fotolje. Bez njegovog, ned'o Bog, zaraženog huka koji svaku utakmicu i kolo čini i možda posljednjim, još i bolje. Kad je to već tako, recimo nešto i o igri koju smo uspjeli odgledati u ova 3 nekompletna kola.



Barcelona i Real su i dalje u „mrtvoj“ utrci za šampionski tron, a ono što je i njima, baš kao i ostatku Primere pomoglo tokom tromjesečne pauze jeste „poklonjeno“ vrijeme. Oporavljeni Luis Suarez i „stesani“, opet vrhunskom igraču sličan Eden Hazard će tako unaprijediti igru i rezultate vječitih rivala, te izbore koje u preostalih 8 kola imaju Quique Setien i Zinedine Zidane razvući do nužnog maksimuma u zgusnutom rasporedu narednih mjesec dana.



Istu i neplaniranu pauzu imale su i ekipe poput Getafea ili Real Sociedada, ali se u ovim novim, hibridnim i neobičnim uslovima nisu snašli. Zahvaljujući gore pominjanom software-u prazni Getafeov Coliseum vibrirao je jučer, bar je takav dojam imao obični TV gledalac, 5 puta jače nego na mečevima odigranim prije pandemije, ali „Azulones“ nisu mogli savladati ni Eibar, baš kao što prije toga nisu mogli zabiti „fenjerašu“ Espanyolu, niti izbjeći poraz u Granadi. Ambicije „
Txuri-urdinak“ iz San Sebastiana, pak, splasnule su nakon samo 1 osvojenog boda protiv baskijskih rivala Osasune i Alavesa, a ako večeras na praznoj Anoeti ne savladaju preporođene „Los Blancos“-e, na učešće u narednoj Ligi prvaka mogu zaboraviti. Baš kao i Getafe s kojim su, sve do pandemije, predstavljali najprijatnija iznenađenja ovosezonske La Lige.



Jedan od razloga zašto ipak i kako sada stvari na terenu izgledaju neće biti iznenađenja u konačnih TOP 4 u Španiji jesu igre i rezultati Seville i Atletico Madrida. Nakon skromne partije na San Mamesu u 28. kolu, u sastav „Jorgandžija“ se vratio Joao Felix, pa je već u narednom na El Sadaru ubilježena rekordna (5:0) pobjeda u sezoni, a sinoć je u dobro poznatom i Cholo Simeone „trademark“ stilu „iscijeđena“ minimalna pobjeda protiv Valladolida na Wandi Metropolitano. Širok izbor kvalitetnih, oporavljenih igrača, te nova pravila o 5 dozvoljenih izmjena po meču daju, realno, prednost ekipama koje na papiru imaju bolje sastave i to je ono što su seviljski i madridski „Rojiblancos“-i u nastavku sezone počeli obilato koristiti. Borba za mjesta koja vode u evrokupove je, ipak, daleko od gotove, pogotovo ako se uzme u obzir sjajan povratnički učinak Villarreala koji je u 3 odigrana kola ubilježio 3 pobjede. Makar sve 3 bile minimalne.



Iako se vrijeme u Španiji polako prebacuje u ljetni ugođaj i (samo što nije) + 40 C u hladu, tmurni se oblaci nad glavama i drhtavica neizvjesnosti u tijelima najugroženijih u bitci za opstanak ne razilaze. Bodovne su razlike među 5 posljednjeplasiranih i dalje minimalne, pa je davanje prognoza o tome koja će tri 19. jula 2020-u imati puno pravo proglasiti najgorom godinom u vlastitoj historiji u ovom trenutku i neumjesno i nepotrebno. Zamišljanje svekolike budućnosti je ionako dovedeno na rub besmisla, a kad to još budeš morao raditi iz šahta strovaljenosti u Segundu, trebati ćeš ozbiljnu i stručnu pomoć.

Mnogo jaču od one koju ti trenutno sa displaya, kao, pružaju lica brižnih navijača ispred TV i kompjuterskih kamera.