Autor: SLL - 27 Jul, 2020
Čitava 352 dana (09. 08. 2019. – 26. 07. 2020.) trebala su EPL sezoni
2019/20 da zaokruži svoj 38 prvenstvenih kola dugi ciklus. U okeanu lošeg “tripa”
kojeg nam je još početkom marta gurnuo u usta, nevidljivi i smrtonosni žetalac po imenu Korona
izrežirao je i apsurdnu, razvučenu scenu u kojoj lider sa najvećom bodovnom
prednošću u odnosu na drugoplasiranog ikad (+25) na ovjeravanje titule i podizanje
pobjedničkog pehara mora čekati rekordni broj dana. Liverpoolova “suša” je tako
vremenski zakoračila već u četvrtu deceniju, pa je 31. kolo i poraz Manchester
Citya na Stamford Bridge-u (25. juni) na Merseyside-u dočekan sa golemim
olakšanjem i radošću što je šampionska kruna broj 19 konačno postala realnost.
Pa, iako su “Crveni” nakon toga na travnjacima turobno praznih engleskih
stadiona malo popustili i propustili priliku da impozantnoj listi rekorda dodaju i one
koji se tiču konačne bodovne razlike u odnosu na drugog, te ukupnog broja
osvojenih bodova (“Građani” 2017/18 tek za 1 bod ostali nedostižni), Kloppova
će momčad, sasvim sigurno, ući u anale engleskih fudbalskih prvenstava kao
jedna od najboljih ikada. “Zaklati ligu na ovakav način, možete im samo
aplaudirati. Prvenstvo su praktično osvojili prije lockdown-a. Nevjerovatno
dostignuće, Jurgenova energija i način na koju je prenosi na igrače su
neusporedivi sa bilo čim. Mogu samo kapu da mu skinem.” govorio je Steve Bruce
uoči jučerašnjeg gostovanja novog prvaka na St. James’ Park-u. Nadao se i da će
nakon šampionskog slavlja upriličenog prošle srijede na Anfieldu u nogama i glavama
“Reds”-a još biti mamurluka i opuštenosti, no Liverpool se jučer ispisao sa stilom, te
stavio tačku na jednu od najuspješnijih sezona u svojoj bogatoj povijesti.
Manchester City jeste utrku završio sa 18 bodova manje, ali se ne može reći da je
ekipa “u raspadu” ili u nekom strmoglavu sa ostrvskih fudbalskih visina koje je
suvereno držao protekle 2 godine. Kompenzacija za neodbranjene titule u
Premiershipu i FA kupu stigla je u vidu poništavanja dvogodišnje UEFA
suspenzije, a “Građani” su i dalje ubjedljivo najefikasnija (102 postignuta
gola) ekipa EPL-a sa nekolicinom (i dalje) najboljih igrača ovog takmičenja.
Jedan od njih se, nakon 10 godina u svijetlo-plavom dresu jučer oprostio od istog,
a koliko je David Silva dao Manchester Cityu i engleskoj Premier ligi najbolje
će posvjedočiti oni koji su uživali privilegiju
igranja sa njim ili protiv njega. Od (nažalost) praznog Etihada bi se i definitivno
trebao oprostiti 7. augusta, na revanšu 1/8 finala LP protiv madridskog Reala.
A posljednje je, teško dočekano i za srce ljeta ostavljeno kolo sezone 2019/20
ponudilo, te na englesku nogometnu scenu postavilo bar 5 drama koje je zbog
istog (17:00) termina jučer valjalo ispratiti na 5 različitih ekrana. U onoj
koja se odigrala na Stamford Bridge-u stvari su riješene u sudijskoj nadoknadi I poluvremena,
pa se pažnja sa duela Chelsea i Wolverhamptona mogla usmjeriti ka drugim
stadionima gdje je “gorilo”.
Pobjeda od 2:0 “Plavcima” je obezbijedila TOP 4 i novo učešće u Ligi prvaka, a
sezona u kojoj su u prilici osvojiti i FA kup mogla bi za Lampardove pulene,
iznad svih očekivanja, biti i više nego uspješna. Sa pojačanjima (Werner, Ziyech
i vrlo izvjesno Havertz) koja je nedavno obezbijedio Chelsea bi “krizu” što
predviđaše mu je pred ovu sezonu mnogi mogao pomnožiti sa nulom, te iz svega
izaći još jači. Možda i kao ozbiljan kandidat za 7. šampionsku titulu naredne
sezone?
Korona lockdown preporodio je i Manchester United. U 9 preostalih kola nastavka
sezone “Crveni đavoli” su ubilježili 6 pobjeda i 3 remija, pa su stigli čak do
3. mjesta na kraju koje se prije pandemije činilo apsolutno nedostižno.
Za takav rasplet jednako su, čini se, zaslužni dolazak Brune Fernandesa na Old
Trafford i, sad već dokazani, gubitnički mentalitet Brendana Rodgersa. Istina
je i da je menadžer “Lisica” u jučerašnjem derbiju odluke na King Power
stadionu bio lišen usluga četvorice (Maddison, Söyüncü, Chilwell, Pereira)
prvotimaca, no proćerdati prednost (+8) koju je uoči Korone u odnosu na Solskjærove
izabranike imao je stvarna “umjetnost” i “podvig” koji neće biti lako ponoviti.
Mizeran učinak od svega 9 osvojenih bodova u 9 posljednjih kola od Leicester
Citya je napravio jednog od najvećih gubitnika sezone 19/20. Manchester United,
pak, liči na ekipu koja bi se ubrzo mogla vratiti u borbu za trofeje, a priliku
za novi imat će već u augustu kada u završnicu Lige Evrope bude ušla kao jedan
od glavnih favorita.
Naredne LE na kraju se s(p)retno dokopao i Jose Mourinho koji je tako napravio rezultat
taman dovoljan da na novom stadionu “Mamuza” ostane i nakon ovoga ljeta.
Plasman “Vukova” u isto takmičenje ovisit će o Arsenalovom rezultatu u finalu
FA kupa, a i Artetine su “Tobdžije” pred kraj ove sezone počele davati znake
oporavka.
Tako je i jučerašnjih 3:2
na “Emiratima” protiv davljenika Watforda predstavljalo zalog za svjetliju
budućnost, jer valjalo je u meču koji je domaćinu značio ništa, a gostu apsolutno
sve sačuvati rezultatsku prednost (3:0 već u 33. minuti), pa i obraz do kraja. “Stršljenovi”
pak, potpuno zasluženo, sele u Championship i dok politika Pozzo vlasnika
(tromjesečni ugovori za menadžere) traje, boljem se ne mogu ni nadati. Čak 4 ovosezonske
smjene na klupi “Hornets”-a morale su dohakati, a otkaz Nigelu Pearsonu na 2
kola prije kraja zakucati i posljednji ekser na sanduk u kojem je jučer pokopan
Watfordov premierligaški život.
U niži će rang, jednako zasluženo i opravdano, morati i “Trešnjice” iz
Bournemoutha. Iako su jučer na Goodison Parku pružili
svoju vjerovatno i ponajbolju partiju ove sezone, za Eddiea Howea i njegove
momke je bilo prekasno da se “operu” za sve propuste i anemiju koja ih je
krasila i prije, a i nakon prisilne prvenstvene pauze. Petogodišnjem snu u
Premiershipu je jednostavno odzvonilo.
Spas u zadnji čas nije nešto posebno zaslužila ni Aston Villa, ali je sa 2
pobjede i 2 remija u 4 posljednja kola napravila sasvim dovoljno da na kraju “za
dlaku” (1 bod) bude bolja od gore spomenutih rivala. Jučer joj je pomoglo i to
što joj na Olimpijskom stadionu u Londonu domaći, već spašeni i poprilično
nezainteresovani West Ham nije pokušavao ozbiljnije nauditi. No, ako se stvari
na Villa Parku drastično ne promijene i ne utegnu do 12. septembra, sigurno je
da će “Vilenjaci” u novi šampionat ući kao jedan od glavnih kandidata za
povratak u drugoligaški mulj.
Iz istog je, nakon 16 dugih godina krize i potrage za vlastitim identitetom u
kojoj se, između ostalog, 3 godine (2007. – 2010.) bauljalo čak i bespućima
League One, izronio i u eltino se društvo konačno vratio Bielsin Leeds United. Nadajmo
se da debi legendarnog “El Loco”-a u najgledanijoj fudbalskoj ligi planete neće spriječiti neki novi “pandemija
lockdown”. Ovaj ples po žici i svakodnevna borba sa besmislom već su i bez toga
teži od tuča.