image desctription

NUŽAN LIJEK I SARRIFOL

  1. Liga prvaka

Autor: SLL - 09 Aug, 2020

U (ne)vremenu u kakvom smo primorani živjeti posljednjih 5 mjeseci 4 preostale, uzvratne utakmice 1/8 finala UEFA-ine Lige prvaka jedva su dočekane. Pa, iako virus „ne bira“, te se broj zaraženih i umrlih svuda oko nas povećava iz dana u dan, ljudski je „gnoj“ neuništiv i svjedoci smo da je čak i ova (skoro pa) apokalipsa „divan vakat za pogana čovjeka“. Fudbal u takvim neuslovima pleše po rubu besmisla. Prazni stadioni, rezervni igrači i osoblje pod zaštitnim maskama, virtualni huk sa tribina u ušima TV gledalaca. Igrači, baš kao i „obični“ ljudi, polako pucaju pod pritiskom opšte neizvjesnosti i latentnog beznađa, pa neke od njih (Josip Iličić) u samoj završnici ove „proklete“ sezone, nažalost, nećemo više gledati. No, opet su tih 90+ minuta koliko 1 meč obično traje, lijek za napaćenu dušu nogometnog „ovisnika“ i dvije bi prethodne noći bez kozumiranja istog bile teško probavljive.



A Manchester City i Real Madird su se preksinoć na praznom Etihadu svojski potrudili da nam period između 21:00 i 23:00 učine interesantnim, uzbudljivim i maksimalno sadržajnim, pa su moždane vijuge, bar na kratko, bile spašene davljenja u okeanu negative koji nas okružuje. Iako je Rapahael Varane sa 2 neobjašnjiva kiksa (9. i 68. minut) praktično sam izgubio meč za goste, utakmica je obilovala sjajnim potezima igrača, golmanskim odbranama na oba kraja terena, pa i tempom koji ju je ukrasio. Kad se sve sabere na kraju, u ekipi novog španskog prvaka bilo je previše onih (Casemiro, Hazard, pa i Modrić, Kroos) koji su odigrali ispod svog uobičajenog nivoa, u odbrani je opasno falio suspendovani Ramos, a ni Zinedine Zidane nije baš najbolje pogodio sa taktikom koja je trebala obezbijediti stizanje rezultatskog (1:2) zaostatka iz Madrida. „To što smo savladali Real, ekipu koja je ovo takmičenje nedavno osvojila 3 puta zaredom, daje nam veliko samopouzdanje pred završnicu“ reći će zadovoljni Guardiola nakon novih i konačnih 2:1 za „Građane“.



Istovremeno, 1000 milja jugoistočnije, neko će se žaliti na „loše suđenje i prokletstvo“, te hvaliti svoju ekipu iako je ispala od objektivno slabijeg i po svemu (osim u 2 duela 1/8 finala na travnjacima prikazanom) inferiornijeg rivala. Maurizio Sarri će svoju posljednju press konferenciju kao trener Juventusa održati nakon Pirove (2:1), za prolaz dalje nedovoljne pobjede nad Lyonom, a već sutra dobiti zasluženi otkaz. Na šta je „Stara dama“ pod ovim bivšim napolitanskim bankarom, poznatom i po (uspješnom) lijepljenju slina na sakoe kolega, te (neuspješnom) sakrivanju zapaljene cigarete na stadionu, ličila u proteklih godinu dana najbolje pokazuje činjenica da su se Agnelli i kompanija odlučili  za kormilo najvećeg italijanskog kluba postaviti potpuno neiskusnog i za trenerski posao još „zelenog“ Andreu Pirla. Sve je, izgleda, bolje od za ovaj nivo očito nedoraslog „Sarrifola“.



A totalni se krah Napolitanaca u dvije prethodne noći, kako onih na privremenom radu u drugim klubovima, tako i onih koji i ove sezone brane boje „
Partenopei“-a, mogao sinoć na Nou Campu naslutiti već na isteku prvog minuta. Dries Mertens u izglednoj (5-6 metara, malo iskosa) situaciji pred golom Barcelone nije uhvatio volej kakav je trebao, pa je lopta umjesto cijepanja Ter Stegenovih rašlji tek očešala desnu stativu, a Gattussov Napoli propustio priliku za kojom će žaliti sve do posljednjeg zvižduka Cüneyta Çakıra. Barcelona je povela iz prvog kornera i bilo kakvog pokušaja ka Ospininom golu u 10-toj (Lenglet), a Messi i Suarez (penal) će je do 45-e minute odvesti na već nedostižnih +3, pa će gol Insignea iz penala i sudijske nadoknade prvog poluvremena biti tek utjeha i lažna nada da bi se u nastavku moglo do neophodnih 3:3. Ostalo je 3:1 i baš kao što se može reći da je ovakav Napoli u najjačem evropskom takmičenju dosegao svoj limit, tako bi se moglo pretpostaviti da će se i Barcelona sa sličnim problemom suočiti vrlo brzo.



Protivnik je, naime, već za 5 dana i pod svjetlošću reflektora lisabonskog Da Luz-a, u nokaut utakmici četvrtine finala minhenski Bayern, jedan od glavnih favorita za preuzimanje evropskog fudbalskog trona ove godine. Ako uvjerljivih 4:1 (7:1 ukupno) protiv londonskog Chelsea možda i nije dovoljno težak uteg na vagi za tačno mjerenje trenutnog fudbalskog poretka na Starom kontinentu, onda bi ovosezonska forma Roberta Lewandowskog u Ligi prvaka (ukupno 13 golova) i trenersko umijeće Hansia Flicka (ekipu od pogubljenog Nike Kovača preuzeo početkom novembra prošle godine) trebali biti dovoljan razlog da Bavarci u meč protiv Katalonaca uđu kao (barem) blagi favoriti.

„Final 8“ turnir u portugalskoj prijestolnici počinje već u srijedu. 4 utakmice četvrtine, 2 utakmice polu i 1 finala odigrat će se na stadionima Benfice i Sportinga do 23. augusta kada ćemo saznati ko je novi prvak Evrope. Opitni, ali i silom prilika nužni turnirski, nokaut format pruža šansu i preostalim „manjim“ klubovima da u pojedinim duelima možda naprave još poneko iznenađenje ili senzaciju. Ili nam se to u koronom okovanim i zamagljenim maštanjima samo snilo?