Autor: SLL - 09 Aug, 2020
U (ne)vremenu u kakvom smo primorani živjeti posljednjih 5 mjeseci 4
preostale, uzvratne utakmice 1/8 finala UEFA-ine Lige prvaka jedva su dočekane.
Pa, iako virus „ne bira“, te se broj zaraženih i umrlih svuda oko nas povećava
iz dana u dan, ljudski je „gnoj“ neuništiv i svjedoci smo da je čak i ova (skoro
pa) apokalipsa „divan vakat za pogana čovjeka“. Fudbal u takvim neuslovima
pleše po rubu besmisla. Prazni stadioni, rezervni igrači i osoblje pod
zaštitnim maskama, virtualni huk sa tribina u ušima TV gledalaca. Igrači, baš
kao i „obični“ ljudi, polako pucaju pod pritiskom opšte neizvjesnosti i
latentnog beznađa, pa neke od njih (Josip Iličić) u samoj završnici ove „proklete“
sezone, nažalost, nećemo više gledati. No, opet su tih 90+ minuta koliko 1 meč
obično traje, lijek za napaćenu dušu nogometnog „ovisnika“ i dvije bi prethodne
noći bez kozumiranja istog bile teško probavljive.
A Manchester City i Real Madird su se preksinoć na praznom Etihadu svojski
potrudili da nam period između 21:00 i 23:00 učine interesantnim, uzbudljivim i
maksimalno sadržajnim, pa su moždane vijuge, bar na kratko, bile spašene
davljenja u okeanu negative koji nas okružuje. Iako je Rapahael Varane sa 2
neobjašnjiva kiksa (9. i 68. minut) praktično sam izgubio meč za goste, utakmica
je obilovala sjajnim potezima igrača, golmanskim odbranama na oba kraja terena,
pa i tempom koji ju je ukrasio. Kad se sve sabere na kraju, u ekipi novog
španskog prvaka bilo je previše onih (Casemiro, Hazard, pa i Modrić, Kroos) koji
su odigrali ispod svog uobičajenog nivoa, u odbrani je opasno falio
suspendovani Ramos, a ni Zinedine Zidane nije baš najbolje pogodio sa taktikom
koja je trebala obezbijediti stizanje rezultatskog (1:2) zaostatka iz Madrida. „To
što smo savladali Real, ekipu koja je ovo takmičenje nedavno osvojila 3 puta
zaredom, daje nam veliko samopouzdanje pred završnicu“ reći će zadovoljni
Guardiola nakon novih i konačnih 2:1 za „Građane“.
Istovremeno, 1000 milja jugoistočnije, neko će se žaliti na „loše suđenje i prokletstvo“, te hvaliti svoju
ekipu iako je ispala od objektivno slabijeg i po svemu (osim u 2 duela 1/8
finala na travnjacima prikazanom) inferiornijeg rivala. Maurizio Sarri će svoju
posljednju press konferenciju kao trener Juventusa održati nakon Pirove (2:1),
za prolaz dalje nedovoljne pobjede nad Lyonom, a već sutra dobiti zasluženi
otkaz. Na šta je „Stara dama“ pod ovim bivšim napolitanskim bankarom, poznatom
i po (uspješnom) lijepljenju slina na sakoe kolega, te (neuspješnom)
sakrivanju zapaljene cigarete na stadionu, ličila u
proteklih godinu dana najbolje pokazuje činjenica da su se Agnelli i kompanija
odlučili za kormilo najvećeg
italijanskog kluba postaviti potpuno neiskusnog i za trenerski posao još „zelenog“
Andreu Pirla. Sve je, izgleda, bolje od za ovaj nivo očito nedoraslog „Sarrifola“.
A totalni se krah Napolitanaca u dvije prethodne noći, kako onih na privremenom
radu u drugim klubovima, tako i onih koji i ove sezone brane boje „Partenopei“-a,
mogao sinoć na Nou Campu naslutiti već na isteku prvog minuta. Dries Mertens u
izglednoj (5-6 metara, malo iskosa) situaciji pred golom Barcelone nije uhvatio
volej kakav je trebao, pa je lopta umjesto cijepanja Ter Stegenovih rašlji tek
očešala desnu stativu, a Gattussov Napoli propustio priliku za kojom će žaliti sve
do posljednjeg zvižduka Cüneyta Çakıra. Barcelona je povela iz prvog kornera i
bilo kakvog pokušaja ka Ospininom golu u 10-toj (Lenglet), a Messi i Suarez (penal)
će je do 45-e minute odvesti na već nedostižnih +3, pa će gol Insignea iz
penala i sudijske nadoknade prvog poluvremena biti tek utjeha i lažna nada da
bi se u nastavku moglo do neophodnih 3:3. Ostalo je 3:1 i baš kao što se može
reći da je ovakav Napoli u najjačem evropskom takmičenju dosegao svoj limit,
tako bi se moglo pretpostaviti da će se i Barcelona sa sličnim problemom
suočiti vrlo brzo.
Protivnik je, naime, već za 5 dana i pod svjetlošću reflektora lisabonskog Da
Luz-a, u nokaut utakmici četvrtine finala minhenski Bayern, jedan od glavnih
favorita za preuzimanje evropskog fudbalskog trona ove godine. Ako uvjerljivih
4:1 (7:1 ukupno) protiv londonskog Chelsea možda i nije dovoljno težak uteg na
vagi za tačno mjerenje trenutnog fudbalskog poretka na Starom kontinentu, onda
bi ovosezonska forma Roberta Lewandowskog u Ligi prvaka (ukupno 13 golova) i
trenersko umijeće Hansia Flicka (ekipu od pogubljenog Nike Kovača preuzeo
početkom novembra prošle godine) trebali biti dovoljan razlog da Bavarci u meč
protiv Katalonaca uđu kao (barem) blagi favoriti.
„Final 8“ turnir u portugalskoj prijestolnici počinje već u srijedu. 4 utakmice
četvrtine, 2 utakmice polu i 1 finala odigrat će se na stadionima Benfice i
Sportinga do 23. augusta kada ćemo saznati ko je novi prvak Evrope. Opitni, ali
i silom prilika nužni turnirski, nokaut format pruža šansu i preostalim „manjim“
klubovima da u pojedinim duelima možda naprave još poneko iznenađenje ili
senzaciju. Ili nam se to u koronom okovanim i zamagljenim maštanjima samo
snilo?