KO DŽEKA, TAJ DOČEKA

 A vikend je tako lijepo počeo. Džeko, El Shaarawy i Shick u napadu, u petak naveče u Veroni. I prije nego što je počela tekma, vidio sam ih na Olimpicu protiv Porta. No, Shick se povrijedio, pa je i njihova pobjeda protiv Chieva od 3:0 bila malo „pelin“ okusa. Osim njega koji nije igrao u toj utakmici, onaj koji jeste, Kolarov, na meti je navijača.

Zamjerio im se, a pritom i nije baš nearogantan, pa ga možda mogu sačekati na parkingu, kao što su nekad navijači Intera napravili „čeku“ Dennisu Bergkampu i upitali ga: „Šta se to dešava s Tobom?“ On im je odgovorio: „Nisam se prilagodio.“ Oni su samo kazali: „Prilagodi se.“ I otišli. Pa je onda on otišao u Arsenal. Neka mi Bure ne da lagati. Nije se za........ sa navijačima u „čizmi“, pa se ni Aleksandru to ne preporučuje. Uglavnom, a zbog spomentuog sukoba, Kolarova sam vidio na početku utakmice, kada je prošao po lijevoj strani, a lopta nije stigla do Džeke, i na kraju kada je dobro opalio, ali nije pogodio. Ustvari, pogodio je Casillasa u glavu. A Džeko sve odigrao prije toga.   

Naravno, Džeko je i protekle noći bio u vrhu napada, samo što je kapiten bio De Rossi. Realno. A sa Edinom u špicu El Shaarawy i Zaniolo. Kajtaz-P.Jurić-Tuce. Malo digresije, izvinjavam se. I najviše Italijana u momčadi Rome na terenu ko zna otkad i ko zna gdje. No, u jednom trenutku, negdje oko osam i pet, u kadru Arene ugledah Pepea. Trenutno igrača Porta. U koji se vratio.

Nedavno je rekao da Porto može osvojiti Ligu prvaka ove sezone. Nije ni čudo da ova lobanja može izgovoriti tako nešto. Jer to je možda i najveći mesar sa Pirineja koji je hodao Bilinim poljem još od 1189., kada je Kulin-ban pročitao „Povelju“. Mada, ko bi očekivao da će i 2004. Porto osvojiti isto ovo takmičenje? Pa i 1987., tada Kup šampiona, sa barbom Ivićem na čelu. Ali ovaj put neće. Jamčim to svojim nepostojećim autoritetom. I da, nije bilo dileme. Gledao sam Romu protiv Porta. A Manchester United i PSG u snimku. I malo usput.

A nakon što sam rezimirao, a da niko u obje tekme nije remizirao, reći ću ovo: prvo poluvrijeme i u Rimu i u Manchesteru trebalo je izbjegavati. E, jest, da se znalo da će takva, nikakva i biti. Možda je bolje bilo pogledati po tko zna koji put budalinu Tala na FTV-u i prisjetiti se genijalnih replika Derviša Sušića. Za razliku od drugog poluvremena. Kada smo vidjeli 5 golova.

U Rimu je igrač utakmice bio Edin Džeko, iako je Zaniolo postigao oba gola u pobjedi Rome od 2:1. Da ne zaboravim, Zaniolo će tek u julu napuniti 20 godina. Ako je on dio transfera Radje Nainggolana u Inter, a jeste, i bez obzira što Belgijanac Rimljanima fali možda i više nego što bi neko prošlo ljeto i pomislio, ovaj dragulj će Romi itekako značiti. A Edin...

Kod prvog gola primio je loptu u „avliji“, što je bio potez koji bi se lako mogao pretvoriti u poeziju, kod onog ko o tome nešto zna. Pa dodao loptu ekstremno talentovanom Zaniolu, koji efektno poentira. Drugi go, pak, pao je tako što je prvo Džeko istrčao dionicu pa sa 20 metara pogodio stativu, a Zaniolo „samo“ naletio na loptu. A u prvom poluvremenu jedino interesantno na Olimpicu bila je upravo Džekina druga, a ustvari prva, stativa. Još kako je tada „izvrnuo“ polumilitantnog Militaa... I komentator na Areni se ibretio.



Džeko je u čitavoj utakmici trčao, igrao, proigravao, asistirao, razigravao, još samo nije postigao pogodak. Nadam se da će ga „Dragao“ zapamtiti za tri hefte. Mada, biće teško. Porto se vratio već tri minute nakon drugog Rominog gola. Adrian Lopez je umirio Olimpico. U devet minuta sva tri gola. A Hector Herrera je u 82. minuti umalo izjednačio. Odlično je opalio Meksikanac i dao nam na znanje kako Porto ima šanse za naredni krug onoliko koliko ima i Roma. Bez obzira što su Rimljani sinoć pobijedili. Još ako za Porto bude igrao njihov najbolji igrač Marega...

United je u Manchesteru, pored „Old Trafforda“, na svojoj strani imao i niz Olea Gunnara Solskjaera od 10 pobjeda u 11 utakmica i na drugoj strani PSG bez Neymara i Cavanija. Pa je za staviti „dvicu“ u kladionici juče, na neku veću sumu, baš trebalo imati hrabrosti. No, odigrao je vrlo slabo. I u napadu i u odbrani, kao početnici. Pravu šansu imao je jedino Pereira. Pogba još ne može biti vođa ovog tima. Ko zna da li će ikada i biti? A malo se juče nije ni naspavao. Ma, Manchester United, po onome što se moglo vidjeti sinoć, ne zaslužuje ozbiljnu analizu.

Za razliku od PSG-a koji je ozbiljna ekipa. Ozbiljan je to pristup, disciplina, angažovanost. Kapa dole Thomasu Tuchelu. Naravno, treba ovaj rezultat iz engleske valorizirati u Francuskoj. Ali, ono sinoć bilo je odlično. U „Teatru snova“ izvrsna izvedba. I, Kimpembe je dao taj prvi gol za PSG. Nakon što je Di Maria nabacio iz kornera, a kompletna odbrana Manchester Uniteda gledala u nebo i pitala se hoće li sutra padati kiša. Zakucao je Mbappe. Opet na asistenciju Di Marije. Jer, nije džaba toliko plaćen. Mbappe. A i ovaj drugi.

PSG sa velikom prednošću čeka u Parizu tim s kojim je sinoć igrao prvi put u životu. No, posvetimo se sada sportskoj srijedi.