TALIČNOST NA ISPITU

 Pošla je ta ruka, ponadasmo se, „Dede“ Keanea ka kuglici u kojoj će stajati papirić sa imenom Grčke, ali, avaj, prihvati se njene ostrvske „pokrajine“ Kipra, pa prosijedom Vítoru Baíai ostade da otvori onu, jedinu preostalu, koju smo najmanje željeli iz četvrtog šešira. Stari znanci, st....m im ga majci. Grci.



A lijepo je, opet po nekom čudnom i po fudbalsku reprezentaciju BiH (sve do tada) ugodnom scenariju tekla, klizila ceremonija u dublinskom Convection centru. Malo plesa/igrokaza, sjajne grafike i na razumnu mjeru svedeni uvodni govori Pedra Pinta i Giorgia Marchettia, sijede glave Ronniea Whelana i Nune Gomesa što bez većih problema vrte po ćasama i otvaraju kuglice sa imenima reprezentacija... Sve do novog, već četvrtog dobijanja „Enejaca“ za protivnike u kvalifikacijama, ovog puta za EURO 2020. Ugodan i, ako ništa drugo „novi“ nosilac (s Italijom nismo nikada igrali u kvalifikacijama), protivnik „za poželjeti“ iz trećeg razreda (Finska, također prvi put) i onda reprezentacija koja, koliko god se od posljednjeg odmjeravanja snaga sa „Zmajevima“ (kvalifikacije za SP 2018) „strovalila“ i nazadovala u „četvrtorazrednost“, nije rado viđen gost. Domaćin još manje. Poslije nje još Armenija i Lihtenštajn i grupa J, posljednja od 10 koliko su ih portugalske i irske fudbalske legende izvukle danas u Dublinu, je kompletirana.

BiH nije prošla ni najbolje, a ni najgore u odnosu na reprezentacije iz istog, drugog razreda, a kako se kod ovakvih prilika već na drugu gleda šta je dopalo komšije, recimo da će i većina „ex-YU“ nacionalnih timova imati za šta da se bori i nada da bi na ovaj (biti barem drugi u svojoj grupi) ili onaj (Srbija, BiH i Makedonija kroz Ligu nacija obezbijedili baraž) način na kraju mogli da se nađu na konačnom spisku 24 reperezentacije koje će od 12. juna do 12. jula 2020. uzeti učešće na festivalu najboljeg u evropskoj 'dbali.

Crnogorci moraju vjerovati da se u borbi za 2. mjesto grupe A mogu nositi sa Češkom i Bugarskom, Srbi da u grupi B nisu slabiji od Ukrajine, a Hrvatska da je još uvijek dovoljno jaka da joj Vels, Slovačka i Mađarska u grupi E ne naprave veće probleme. Slovence i Makedonce je zapala grupa G sa Poljskom, Austrijom i Izraelom pa je najviše do njih koliko će ozbiljno shvatiti svoje šanse u društvu rivala među kojima, realno, nema prave fudbalske „velesile“.



Osim (u suštini) sjajne ideje da se završni turnir igra širom Starog kontinenta, u 12 gradova i na isto toliko prelijepih stadiona od kojih mnogi ne bi, vjerovatno, nikad dočekali ulogu kompletnog domaćinstva njihovih država (Azerbejdžan, Rumunija, Mađarska, R. Irska, Škotska), plasman na iduću završnicu EP nameće se kao obaveza svim fudbalskim savezima koji za sebe vole reći da su ozbiljni. 

Da li u iste spada NFSBiH saznat ćemo u narednoj, 2019-oj godini. Već u martu počinju kvalifikacije za predstojeći EURO, počinju ispiti na koje će se morati izlaziti sve do novembra. I polagati ih, sa ili bez taličnosti koja ga/nas je pratila ove jeseni tokom Lige nacija.