ZVIJEZDA JE ROĐENA

 Nejasno je kakav je interes, koji sad opet komercijalni dobitak za UEFA-u i klubove učesnike, presudio da sva 4 prva meča četvrtfinala Lige Evrope počnu sinoć u isto vrijeme? Dobro što nema VAR-a, pa su čak 2 engleska, u ignorisanju napredne tehnologije prekaljena sudijska tima bila delegirana za dijeljenje sportske (ne)pravde, ali zar nije moglo dvije od 18:55, a dvije od 21:05, k'o dosad? Možda na lokalnom nivou ispadam „frikčina“, ali siguran sam da sam samo jedan od miliona „bolesnika“ na fudbalskoj planeti što su prethodne noći htjeli upratiti baš sve. No, „4 u 1“ nemoguća je misija čak i za dokazanu multimedijalnost  'Dbalinog uredništva, pa je ispaštati morala utakmica na  Estádio da Luz-u, ona koja je po svemu sinoć viđenom, to najmanje zaslužila.

Uz svu želju da se dokaže protiv kluba čiji je, praktično, još uvijek član (u Eintrachtu na posudbi od juna 2017.), Luka Jović nije uspio „posljednjoj njemačkoj nadi“ na Benficinom stadionu obezbijediti povoljniji rezultat od konačnih 2:4, a da se u 5. minuti nije onako spetljao pred Vlachodimosom, ko zna, možda bi sve ispalo drugačije? Ključni momenat meča desio se 15 minuta kasnije kada je Anthony Taylor procijenio da je prekršaj 19-togodišnjeg Francuza Evana N'Dickae vrijedan ne samo penala, nego i isključenja/igrača više za domaćina, pa je priliku da se do kraja dokaže i na evropskom fudbalskom nebu zablista punim sjajem dobio N'Dickain „genčos“ u Benficinom dresu. 

Sa 19 godina i 153 dana Joao Felix je postao najmlađi „hattrickdžija“ u povijesti Lige Evrope, barem otkako se ovo UEFA-ino takmičenje (sezona 2009/10) tako zove. Fenomenalnoj partiji pridodao je i asistenciju za treći gol „Orlova“, a ako nekom nakon Benficinog dvomeča (i jedva prolaska) sa zagrebačkim Dinamom u 1/8 finala nije bilo jasno šta se to tako „magično“ krije u mlađahnom Portugalcu, valjda jeste danas kada glasine o budućem vrtoglavom, devetocifrenom transferu ovog novog fudbalskog bisera bruje i zvone širom Evrope.

U susjednoj Španiji, tačnije Villarrealu u oblasti grada Valencije, igrao se lokalni, „Derbi de la Comunitat“ u kojem je „Žuta podmornica“ na svom El Madrigalu dočekala „Šišmiše“ sa Mestalle. Iako je ovo rivalstvo relativno mlado (prvi duel, u okviru Kupa kralja, odigran 1986.) Villarrealovom usponu krajem 90-tih godina prošlog i početkom ovog vijeka zahvaljujući, već je imalo svoju evropsku epizodu i to u polufinalu Kupa UEFA 2003/04.



Valencia je tada, nakon 0:0 u gostima i 1:0 kući, prošla u finale u kojem je slavila protiv Marseilla, a da bi ovaj put slično, bar što se prolaska dalje tiče biti moglo, pokazao je finiš sinoćnjeg meča u kojem je domaćin na 1:1 u sudijskoj nadoknadi i u jeku napada za pobjedu „popušio“ 2 munjevite kontre i revanš idućeg četvrtka učinio skoro pa revijalnim. Trijumf od 3:1 Valenciji bi za 7 dana, pak, trebao obezbijediti mogućnost rotacije i odmaranja pojedinih igrača što je prezaposlenoj Marcelinovoj ekipi prijeko potrebno. „Šišmiši“ su još uvijek jedna od rijetkih evropskih ekipa koja uspješno gura i za trofeje/plasmane u narednu LP se bori na čak 3 fronta.

Praška Slavia nije Barcelona, Ajax, niti Manchester City, a ipak je, eto, još uvijek u odabranom društvu „multiboraca“ i velikih/superbogatih evropskih  klubova koji imaju šansu za višestruko slavlje na kraju sezone 2018/19. Dominacija u Češkoj (ubjedljivo 1. mjesto u Fortuna ligi, polufinale nacionalnog Kupa) ne mora značiti ništa ako nisi „pravi“ u Evropi, a da „Červenobílí“ to ove sezone svakako jesu, potvrdili su i sinoć na svojoj Eden Areni.



Nakon što su eliminacijom Seville u  nezaboravnim produžecima tokom revanša 1/8 finala obezbijedili „titulu“ najprijatnijeg iznenađenja ovog takmičenja, sinoć su se jednoj od najboljih engleskih ekipa i prvom favoritu ovogodišnje Lige Evrope hrabro suprostavili i bili potpuno ravnopravni. Da nije bilo s(p)retnosti Marcosa Alonsa iz 86. minute, Chelsea danas ne bi bio već jednom nogom u polufinalu i odluka Maurizia Sarria da Hazarda i Kantea na klupi drži do 60-tih, a Davida Luiza svih 90 minuta se i ne bi činila tako iskusnom i mudrom. Ovako je, s minimalnih ali i dovoljnih 1:0 u gostima ispalo sve savšeno, pa se „Plavci“ mogu nesmetano posvetiti EPL obavezama za vikend (nedjeljno gostovanje Liverpoolu), a u revanšu na Stamford Bridge-u idućeg četvrtka opet, malo „promiješati karte“.



Pravo na miješanje karata u uzvratu, nakon sinoćnjeg (skoro pa) potopa na Arsenalovom „Emirates“-u, sasvim sigurno neće imati Carlo Ancelotti. „Iznenadio me je nedostatak hrabrosti i karaktera mojih igrača na početku meča. Radili smo na tome?“ rekao je trener Napolia o sramnih prvih 45 minuta u kojima je domaćin propustio priliku da do vrha napuni mrežu indisponiranih „Partenopei“-evaca, a „Carlitos“ u nevjerici pored aut linije spucao paket žvakaćih guma. Konačnih 2:0, ispostavit će se malo više od sata kasnije, već je u 25. minuti uz pomoć nes(p)retnog Koulibalya postavio Lucas Torreira, a da su „Tobdžije“ u nastavku meča bile samo malo skoncentrisanije, danas bi razmišljali o dvodnevnom izletu u grad podno Vezuva iduće sedmice.

Ovako će, ipak, klub koji je dovoljno pametnim navijačima o svojim evropskim „ambicijama“ još zimus (prodaja najboljeg igrača, kapitena i rekordera po broju nastupa Hamšika u Kinu za tričavih 13 miliona eura) rekao sve, imati priliku da na Sao Paolu još skupi nekoliko desetina hiljada „bolesnika“ što i danas vjeruju da rezultatski preokret idućeg četvrtka nije „misija nemoguće“.

Onih što se i ovog jutra pokušavaju ubijediti u opsjenu da vratit će se Maradonina vremena od prije 30 godina i da neka nova, najsjajnija zvijezda na nogometnom nebu zasjat će opet, baš na njihovom oronulom i plutom što vrijeme zaustavlja i vraća, furniranom fudbalskom hramu.