Autor: SLL - 13 May, 2019
Iako je fudbalsko Ostrvo uoči jučerašnjeg
posljednjeg, 38. kola EPL za sezonu 2018/19 podrhtavalo, a ljubitelji
najvažnije „sporedne“ stvari širom planete navijali satove na 15:00 po Greenwichu,
stvarne drame u posljednjem krugu šampionskog maratona Manchester Citya i
Liverpoola skoro da i nije bilo. Dvadesetak minuta (Liverpool na Anfieldu
protiv Wolverhamptona poveo u 17-oj, Brighton na Falmeru protiv Manchester Citya
u 27.-oj, a Aguero minutu kasnije i Laporte u 38.-oj stvari vratili na svoje
mjesto) potrajala je opsjena da do još jedne, finalne smjene na čelu tabele
ipak može doći.
191 cm visoki Francuz
baskijskog porijekla je korner Riyada Mahreza suverenim utrčavanjem u peterac i
udarcem glavom pretvorio u vodstvo Citya koje skromni i limitirani „Galebovi“,
ispostavit će se u ostatku meča, više nisu imali sa čim, niti su znali kako
ugroziti. Mahrez i Gundogan (63. i 72. minut) će do kraja potvrditi ubjedljivu (4:1)
pobjedu, a „Građani“ nakon 10 godina postati prvi tim koji je nakon
Fergusonovih „Crvenih đavola“ (2007/08 – 2008/09) uspio odbraniti titulu
nogometnog prvaka Engleske. „Prvo trebamo čestitati Liverpoolu i zahvaliti im
se. Oni su nam pomogli da pomaknemo naše limite i budemo još i bolji nego
prošle sezone. Pobijediti 14 utakmica u nizu, 3 mjeseca ne ispustiti nijedan
bod u Premiershipu, biti u svim takmičenjima do kraja... zaista je
nevjerovatno. Ova mi je titula u karijeri, bez konkurencije, bila ubjedljivo
najteža za osvojiti“ rekao je prezadovoljni Pep Guardiola nakon trijumfa na južnoj
obali Britanije.
2 jučerašnja gola Sadia Manea protiv „Vukova“ bit će, tako, Senegalcu dovoljna
tek da se Mohamedu Salahu i Pierre-Emericku Aubameyangu (svi po 22 „njihanja
kanafe“) pridruži na čelu liste najboljih strijelaca Premiershipa. Liverpool
ima i najboljeg golmana (Alisson, 21 „clean sheet“), najboljeg igrača (Van Dijk
i po izboru novinara i po izboru fudbalera), nevjerovatnih 97 osvojenih bodova
i samo 1 (jedan) prvenstveni poraz u cijeloj sezoni, a opet je tek drugi na
konačnoj tabeli?! Možda je baš tih 1,12 centimetara za koliko lopta u derbiju
na Etihadu (03. januara 2019-e, 2:1 za City) nije prešla gol liniju domaćina
ili onih 2,95 za koliko jeste na Turf Mooru (28. april, Burnley – Manchester City
0:1) ta minimalna razlika za koju su „Crveni“ na kraju ostali kraki u odnosu na
„Građane“?
Ima nešto, istina je, i u realno boljem/kompletnijem/skupljem sastavu šampiona
koji je odbranu titule sebi mogao priuštiti i bez ozbljnije pomoći najboljeg
igrača prošle, a ove sezone skoro pa stalno povrijeđenog Kevina De Bruynea.
Loše forme pojedinaca (Salah) na prelasku iz januara u februar (remiji sa Leicesterom
i West Hamom) i februara u mart („samo“ 2 osvojena boda u derbijima na Old
Traffordu i Goodisonu) također. Ipak, niko se zaista (sve do Kloppovog
Liverpoola u svježe završenoj) u posljednje dvije sezone nije istinski primakao
savršenstvu (skoro pa) rutinskih pobjeda kojima su Guardiolini puleni utrli
stazu ka tronu i, ukoliko 18. maja na Wembleyu osvoje i FA kup, uspostavljanju „dinastije“
koja bi klupskom scenom nogometne „kolijevke“ mogla vladati još dugo.
Liverpoolu i nakon 30 godina ostaje pokušavati, a sreću naći, te zadovoljštinu
naplatiti 01. juna u Madridu kada se budu dijelili uhati pehari i krunisali evropski
vladari.
5:3 sa Selhurst Parka, skupa sa poplavom od ukupno 36 golova koliko ih je
postignuto jučer, učinilo je da sezona 2018/19 bude najefikasnija u historiji
Premiershipa, a u jedinom meču bez golova (Leicester – Chelsea 0:0) vidjeli smo
možda i posljednje minute najboljeg asistenta (15) ove, te jednog od najboljih
igrača posljednjih 7 godina koliko ih je proveo u EPL. Eden Hazard bi, po svemu
sudeći, posljednju utakmicu za Chelsea trebao odigrati 29. maja u Bakuu i
sigurno je da će društvu najboljih engleskih klubova itekako nedostajati.
Oproštaja je što od lige, što od trenera i igrača bilo jučer i, sve su prilike,
biti će ih u cunamijima narednih dana. Dan nakon što se od Brightonovog dresa
oprostio pouzdani veteran, tridesetdevetogodišnji Bruno, Chris Hughton se „uhvatio
noge“ s klupe, svjestan da bi skroman opstanak „Galebova“ u eliti teško mogao
objasniti i vlasnicima opravdati bilo čim drugim osim činjenicom da je ove
sezone i od njih bilo gorih. 3 posljednjeplasirane (Cardiff, Fulham,
Huddersfield) ekipe su, u suštini, prikazale premalo i niko se, osim „Plavih
ptica“ (djelomično) nema pravo osvrtati, niti čekati „listu oštećenosti“ koja
će sumirati sve sudijske greške/pljačke koje su se desile u netom okončanom
šampionatu.
Nepostojanje VAR-a, ipak,
nije uticalo na groznu sezonu koju je imao Manchester United. Ako su Chelsea i
Tottenham na 3. i 4. mjestu ipak ispunili plan i obezbijedili Ligu prvaka na
njihovim stadionima naredne sezone, a Arsenal priliku za isto, uz eventualno
podizanje pehara Lige Evrope ima u Azerbejdžanu, klubu sa Old Trafforda nije
ostalo baš ništa za šta bi se na kraju „od nemila, preko (polu)draga, sve do
kraha“ epopeje 18/19 mogao uhvatiti. Sveobuhvatnom remontu će trebati vremena,
a isto će se već od sutra početi cijediti i topiti u detaljnim analizama koje
će se sprovoditi i u svim ostalim premierligašima.
Vremena će do augusta i starta nove, 2019/20 sezone biti i previše. Dovoljno čak
i za malo odmora od Premiershipa. Prijeko potrebnog.