SUZE NA RASTANKU

 Tačka na italijanski fudbalski šampionat za sezonu 2018/19 stavljena je sinoć. Posljednje, 38. kolo Serie A je tako zaključilo takmičarsku godinu najjačih evropskih nacionalnih prvenstava, a s obzirom na brojne nedoumice koje su se u vezi sa konačnim izgledom tabele u njemu imale riješiti, ponudilo je i sasvim dovoljno uzbuđenja da na kraju ispadne skoro pa spektakularno, te popravi (generalno slabu) finalnu ocjenu ovogodišnjeg „Calcio“-a.

Uvodne 4 utakmice koje su odigravane tokom subotnjih i nedjeljnih popodneva i predvečerja bile su prilike da se navijači timova koji na tabeli nisu mogli ni gore - ni dole oproste od svojih ljubimaca, a nekima od njih, poput 40-ogodišnjeg Segia Pellissiera (Chievo) ili 38-ogodišnjeg Emiliana Morettia (Torino), zažele sretne fudbalske „penzije“.



U subotu smo navečer morali još jednom priznati da su Bologna i Siniša Mihajlović savršeni spoj (pobjeda nad Napolijem 3:2, već osma u posljednjih 12 kola), a jučer i to da već davno, osmi put zaredom Scudettom okrunjena „Stara dama“ ove sezone nije uzela boda na Marassiu (jučer poraz od Sampdorie, u 28. kolu od Genoe, oba 0:2). Najbolji strijelac sezone (26), 37-ogodišnji Fabio Quagliarella je (vjerovatno) odigrao svoju posljednju utakmicu za „Doriu“, a Massimiliano Allegri s klupe zadnji put vodio Juventus.

No, te su priče  bile tek prozaičan uvod za drame koje će se na većini od 6 stadiona što sinoć ugostiše 6 posljednjih utakmica Serie A 2018/19 desiti. Od 12 uključenih timova tek ih je 4 bilo bezbrižno, a preostalih se 8 ili borilo za ulazak u TOP 4 ili za goli opstanak. AC Milan je prvi načeo svog „nezainteresovanog“ rivala (SPAL u gostima, Calhanoglu u 18-oj i Kessie u 23. za 2:0), ali će se kasnije ispostaviti da ni domaćin u Ferrari nije želio biti tek puki statista na ovosezonskom rastanku sa uvijek punim i vjernim „Paolom Mazzom“.



Prva je u dramu upala, ali se i najprije iz nje iskobeljala Atalanta koja je, igrom slučaja, bila „lažni“ domaćin u posljednjem kolu. Pravi je u 19-oj (Sassuolo, 0:1 Berardi) na Mapeiu čak i poveo, ali je Duvan Zapata u 35-oj već izjednačio, a nakon koškanja na kraju prvog poluvremena „La Dea“ je ostala sa igračem više na travnjaku i prilikom koju u nastavku (Papu Gomez u 53. i Mario Pašalić u 65. za konačnih 3:1) neće propustiti.

Kombinacija u borbi za opstanak je, baš kao i u onoj za 3. i 4. mjesto bilo bezbroj, a jedini mečevi gdje su oba rivala bila uključena u iste igrali su se na Giuseppe Meazi i Artemio Franchiu. I dok smo na utakmici Inter – Empoli vidjeli jedan od najboljih i najuzbudljivijih mečeva Serie A ove sezone, Fiorentina i Genoa su u Firenci „odigrali“ uspavanku i „nulu do zore“ u kojoj su, s jednim uhom na radio prijenosu iz Milana, čekali da „Nerazzurri“ odrade posao umjesto njih.



Glava posramljene legende Giancarla Antognonia u vlastitim rukama ili tužni pogled trenera/loosera Montelle sa tribina nisu pomogli da u finišu sezone nedopustivo grozne „Viole“, kojima je bod u zadnjem kolu osiguravao spas, pobijede i tako pomognu toskanskim komšijama, a u Serie B pošalju đenovske „Grifone“. Prave šanse na cijelom meču skoro da i nije bilo, pa su se za vlastiti i ostanak „Derby dell'Arno“-a u najjačem italijanskom razedu morali izboriti „mali“, sami i od svih već  skoro pa prežaljeni, toskanski „Azzurri“ .




I dobro im je išlo. Na poluvremenu su držali za opstanak dovoljni X (0:0), igrali hrabro i Samiru Handanoviću zahvaljujući (skidanje prvog od 3 zicera koliko će ih sinoć napadačima gostiju odbraniti do kraja), na odmor otišli nisu i sa povoljnijim rezultatom. Poljak Bartłomiej Drągowski će na golu Empolia nastaviti da briljira i u nastavku (13 odbrana, uključujući i „zašiljeni“ penal Icardiu), a puleni Aurelia Andreazzolia odustati neće ni na 0:1, niti 1:2, nego će sve do posljednjih sekundi punu Meazzu držati u predinfarktnom stanju. Pogođena prečka, Handanovićeve bravure na udarce Caputa, Fariasa i Saliha Ucana sačuvale su Interu mjesto u narednoj Ligi prvaka, a Empoliu, po svemu u posljednjih 5 kola (4 pobjede) viđenom, nezasluženo uručile kartu za povratak u niži rang.

Uplakani su tako, pored sinoć sjajnih Toskanaca u Milanu, ostali i „Rossoneri“ kojima ni pobjeda od 3:2 u Ferrari na kraju nije bila dovoljna za proboj u TOP 4, a suza je k'o i kiše sinoć bilo najviše na rimskom Olimpicu. Roma je znala da joj pobjeda (2:1) protiv Parme učešće u narednoj LP može obezbijediti samo ukoliko izgube i Atalanta i Inter i Milan, a kad su već šanse za nešto takvo bile manje od ništice, plakalo se za i skupa sa Danielem De Rossiem, Claudiom Ranieriem. Pomalo i za Edinom Džekom.



Dati nekom 18 godina života nije malo, pa iako je oproštaj  DDR-a (459 utakmica, 43 gola) od Rominog dresa uslijedio i čitavih 4-5 sezona nakon što je sinoćnji kapiten „Giallorossi“-a prešao svoj igrački Rubicon, nema zbora da će u srcima svih navijača „Vučice“ biti i ostati vječna legenda. Dirljivo je bilo vidjeti i Ranierijevu suzu kad mu je „Curva Sud“ digla pozdravni transparent, a iako se izdanjem na posljednjem meču za domaćina baš i proslavio nije, Džeko je, ako ništa drugo , imao bolji oproštaj od onoga čiji će dres u Interu naslijediti. Plastika sa lica Icardijeve životne saputnice i „menadžerice“ se, naime, tokom suprugovog sinoćnjeg „odrona“ na Meazzi zamalo istopila od stida.

Najprijatnije iznenađenje ove sezone mora biti Atalanta koja je nakon katastrofalnog starta (svega 1 pobjeda i začelje tabele nakon prvih 8 kola) dokazala da se pod Gasperinijem nastavlja igrati super moderan, napadački i efikasan fudbal koji će, prije ili kasnije, dati vrhunske rezultate. Prvi plasman u Ligu prvaka u historiji, pa i nes(p)retno izgubljeno finale Coppa Italia dokaz su da si i sa ograničenim budžetom, neuslovnim stadionom i tradicioanalnim sudačkim „šikaniranjem“ (kojem ponekad ni VAR ništa ne može) pobjednik ako to zaista želiš da budeš. I znaš kako ćeš.

O onima koji su najviše razočarali rekli smo uglavnom sve, pominjući klub iz Firence. AC Milan i AS Roma možda jesu htjeli, imali i resursa za, ali nisu znali kako do elitnog takmičenja čije iduće izdanje, ruku na srce i neće mnogo izgubiti njihovim neučešćem. Liga Evrope je takmičenje po mjeri za ova 2 velika, ali u 18/19-oj prilično dezorjentisana i nestabilna kluba.

Ostali će da se „zgreju“, odmore i u miru, tiho analiziraju gdje su u protekloj sezoni griješili, a gdje radili prave stvari za dobrobit vlastitih klubova i navijača. Nadajmo se da će tokom ljeta i prelaznog roka stvari u „Calcio“-u malo da se zavrte i zarotiraju, pa da iduće sezone gledamo bolji nogomet i još neizvjesniju Serie A. Da i novog/starog prvaka ne saznajemo već u martu, nego bar u maju 2020. godine.