S PJESMOM UMJESTO JAUKA

 „Drago mi je zbog igrača, navijača, kompletnog ovog divnog kluba. Ali drago mi je, da budem iskren, i zbog moje porodice. Nakon zadnjih 6 finala na odmor smo uvijek išli sa srebrenom medaljom. I to baš nije bilo previše 'cool'. Tako da sada osjećam veliko olakšanje“ rekao je Jürgen Klopp nakon sinoćnje pobjede u Madridu, pa zadovoljno zapjevušio „Let's talkabout six!“.



Iako se s velikim nestrpljenjem širom planete iščekivalo, finale na Wandi Metropolitano nam, nažalost, nije ponudilo „evergreen“ utakmicu koju ćemo dugo pamtiti. 3 sedmice pauze (posljednje kolo Premiershipa odigrano 12. maja) jesu pomogle da oba rivala „skrpe“ i oporave umorne i povrijeđene igrače, ali su se takmičarski ritam i naboj negdje usput pomalo i zagubili, pa je većina igrača i Tottenhama i Liverpoola sinoć na travnjaku Atleticovog stadiona bila daleko od sjajnih izdanja u kakvim smo ih gledali tokom sezone 2018/19. Ni +30 na termometru nije pomoglo, a ni (prestrogo?) dosuđeni penal za „Crvene“ kojeg je Damir Skomina „vidio“ već u 22. sekundi meča. Maneov pas je u potpazušje pogodio nes(p)retnog Moussu Sissoka, odbio se do Francuzeve ruke i Slovenac je već u prvoj minuti velikog finala odlučio pokazati na bijelu tačku, te odmah na startu potvrditi da je najvećom klupskom utakmicom u sezoni nagrađen isključivo po „sorodničkoj“ (Čeferin), a ne liniji sudačkog umijeća.

Mo Salah će zabiti za 0:1 i skidanje kijevskog „prokletstva“, a u ostatku ćemo meča, manje-više, gledati oprezan, slow-tempo i počesto nepovezan fudbal u kojem će na kraju pobijediti bolja odbrana. Za Virgila Van Dijka se već od početka sezone govori i zna, jednoglasno je, eto, na kraju prvenstvene sezone proglašen za najboljeg igrača Premiershipa, a više su se puta javno za jezik ugrizli svi oni koji su prije godinu i po' tvrdili da je „istovar“ od 75 miliona funti previše za stopera.


Nekako u sjeni holandskog Kolosa iz Brede stajao je tokom sezone i golman iz Nuovo Hamburga, 67 miliona funti „preplaćeni“ Alisson Becker. Zadnji vezni u srednjoškolskim selekcijama ovog brazilskog grada, pa jedan od najboljih/najskupljih golmana na svijetu, potvrdio je da „Golden glove“ iz EPL ove sezone nije slučajna, te da je u Liverpool doveden i zbog sinoćnjih 8 odbrana od kojih je par bilo spektakularnih i ključnih.



Titula je ovo i životna nagrada i za „Patka“ Hendersona, vječito osporavanog i na križ razapinjanog Liverpoolovog kapitena, tako često pod strogu lupu kritičara guranog veznjaka. Nakon 8 teških godina u kojima je prevalio put od golobradog mladca svježe pristiglog iz Sunderlanda, preko „antitalenta“ i „loosera“, sve do kapitena engleske reprezentacije i „Crvenih“ sa Merseysidea, Jordan je sinoć od Čeferina na pobjedničkoj bini zadužio „uhati“ pehar, pa ga uz trijumfalni „Kva! Kvaaaaaa!!!!“ vinuo u zrak, stavši tako, između ostalog i rame uz rame sa (neponovljivim) Stevenom Gerardom.

Imao je Liverpool nekad davno, u 70-tim i počecima svog penjanja ka zvijezdama „zlatnu rezervu“, a ona se tada zvala David Fiairclough. Ove je sezone ulogu džokera s klupe preuzeo Divock Origi, a broj ključnih golova (sinoć u 87. za konačnih 0:2) koje je ove sezone postigao za klub koji ga je tokom posljednjih 5 godina malo puštao da igra, a uglavnom slao na posudbe (Lille i Wolfsburg), trebao bi mu, ako ništa drugo, obezbijediti pojačani i produženi ugovor s novim prvacima Evrope.

„Dajte Kloppu doživotni ugovor!!!“ povikao je neko u euforičnom slavlju na društvenim mrežama sinoć.  Sličnih će pokliča danas u 4 popodne po engleskom vremenu i na ulicama Liverpoola biti u bujicama, na usnama desetina hiljada presretnih i ponosnih Scousera koji se nađu tamo. Doživotni ugovor, bezmalo, zaslužuju pored gore spomenute četvorke i skoro pa svi prvotimci Liverpoola, a da uprava ovog kluba razmišlja na sličan način dokaz su boravak, pa i izjave koje je uoči i nakon finala dao američki vlasnik, John W. Henry.

„Godine su prošle pune muka, za slobodu ginulo se smjelo...“ zapjevušit će danas i neki ovdašnji simpatizer, da ne kažem navijač/“bolesnik“ „Reds“-a. Liverpool je, kada se sve u protekle 2-3 sezone viđeno sabere, zasluženo došao tu gdje su ga mnogi željeli vidjeti onoga trenutka kada je na „prokletu“ klupu sjeo Jürgen Klopp. Krov Evrope je možda tek, kako reče njemački stručnjak sinoć, „početak nečeg zaista velikog“ za slavni klub sa Anfielda, ali koliko je dugo i teško, „s pjesmom umjesto jauka“ bilo čekati na isti, znaju samo oni koji se Istambula od prije 14 godina sjećaju sa sjetom i suzom u oku.

S fudbalskog se Mont Blanca, dokazano, bolje vidi i vrh Premiershipa, a ko bi osim Kloppa mogao Liverpoolu vratiti „Sveti gral“ i ono za čim najviše žudi? Jon Snow, Chuck Norris... možda?