KAD SREĆA ODLEPRŠA

 Lijepo je UEFA upakovala kraj sezone 2018/19. K'o sebi. Kompletna 2 kola kvalifikacija za EURO 2020 (50 utakmica) + završni turnir A Lige nacija (4 meča) odigrani su u proteklih 7 dana, pa je fudbala na malim i velikim ekranima širom planete, baš kao i para od TV prava bilo k'o pljeve. Na zasluženom odmoru i protagonista/igrača i organizatora će se pljeva rasipati na razne hedonizme i pretjerivanja, a fudbalski ovisnici i „bolesnici“ jedva čekati da počne nova, 2019/20 sezona. I tako u krug, opet i ponovo. Sve do sudnjeg dana.  

U grupu A kvalifikacija za EP već su se prošlog petka uvukle stvari koje (naizgled) nemaju veze sa 'dbalom. Selektor Crne Gore Tumbaković, te 2 reprezentativca (Mirko Ivanić i Filip Stojković) odbili su nastupiti u meču protiv Kosova, pa se fudbalski savez ove zemlje na samo par sati prije meča koji će se odigrati na praznom podgoričkom stadionu (suspenzija zbog incidenata na utakmici s Engleskom), našao u nebranom grožđu. Kestenje će „Hrabrim sokolovima“ iz vatre s klupe pokušati izvaditi Dragoje Leković, ali će meč u kojem će gosti biti bolji i promašiti sijaset prilika, završiti remijem (1:1), te smanjiti šanse oba rivala da se po prvi put nađu na završnici jednog velikog takmičenja.



Ambicije „Dardanët“-a, debitanskom i nacionalnom euforijom našpanovanom do maksimuma, ipak neće splasnuti. Preksinoć će u Sofiji odigati sjajnu utakmicu, golom Elbasana Rashania u 93. minuti slaviti sa 3:2, pa će u ostatku kvalifikacija, na opšte iznenađenje, predstavljati najveću prijetnju češkim planovima koji su još na decembarskom žrijebu u Dublinu podrazumijevali osvajanje 2. mjesta i plasman na završnicu, skupa sa (u ovoj konkurenciji neprikosnovenom) Engleskom. Crna Gora će, pak, nakon poraza (0:3) koji je uslijedio u Olomoucu, morati da se kreće „kružno“ i još jedan kvalifikacioni ciklus isprati u ulozi statiste kojem ovog ljeta baš i neće biti do izležavanja na plaži i bezbrižnog češkanja po četvrtoj kocki u šestom redu karirane košulje. Politika „nek' komšiji crkne krava“, tako popularna i suverena u post-ratnom „ex YU“ regionu i ovoga je puta „zakucala iza leđa“ davno pokopanom „bratstvu i jedinstvu“, a kolateralna šteta tek (u glavama onih koji su ujdurmu spremali i brižno krili još od kraja prošle godine) ostati fudbalska reprezentacija Crne Gore.



Štete će neke ipak, bar na zelenom travnjaku, biti i za srpske „Orlove“. U Lavovu će petak biti „noć za metak“, pa će prava havarija (0:5) na gostovanju u Ukrajini poljuljati povjerenje u ionako upitno (ne)znanje Mladena Krstajića, a u sumnju dovesti i neosporan igrački kvalitet kojeg fudbalska reprezentacija Srbije u ovom trenutku ima. Stvari će se malo popraviti preksinoć na praznoj/suspendovanoj „Marakani“ (4:1 protiv Litvanije), ali će do kraja takmičenja u grupi B, u konkurenciji svježe razigranih pulena Andriya Shevchenka i aktuelnih prvaka Evrope/pobjednika Lige nacija (Portugala) sada biti znatno teže.

U grupama C i D i sjever i jug Irske daju sve od sebe da zakomplikuju stvari, te pomrse račune favorizovanim Nijemcima i Holanđanima („Norn Iron“), odnosno Švicarcima i Dancima („The Boys in Green“).  Svježe po mundijalskoj euforiji niko u Hrvatskoj nije strijepio od konkurencije u grupi E, ali su brojni oproštaji/povrede, baš kao i (polu)očekivani posteuforični pad igre i rezultata doveli do martovskog poraza u Budimpešti, pa se u subotu po slavonskom čelopeku i u 3 popodne u Osijeku moralo, po svaku cijenu, pobijediti Velšane.



Inspirativna partija Ivana Perišića (gol i asistencija), baš kao i nesnalaženje Balea i ostalih „zmajića“ u par izglednih situacija, bili su dovoljni za trijumf od 2:1 koji je obezbijedio hvatanje priključka sa vrhom tabele. Tamo za divno čudo i dalje stoji Mađarska koja je sinoćnjim trijumfom (1:0) na stadionu Ferencvaroša sebi znatno povećala, a Velšanima umanjila šanse za učešće na drugom EURO-u zaredom.

U grupi F se igra nekako najbolji, političkih trzavica (čitaj: sranja) oslobođen nogomet. Za drugo će se mjesto, jasno je to i nakon 4 odigrana kola, ravnopravno nastaviti boriti Švedi, Rumuni i Norvežani, a Španci će s vrha, baš kao što ih i spada u ovoj konkurenciji, pratiti i kontrolisati situaciju.



U takvom je ozračju odigrana i preksinoćnja utakmica na Santiago Bernabeu-u, a iako im je u prvom poluvremenu poništila čist gol, sudačka trojka iz Škotske će u nastvaku 2 puta sinhronizovano pokazati na bijelu tačku, pa će Ramos i Morata s kreča, te Oyrazabal u 87. minuti i iz „normalne“ akcije „Crvenoj furiji“ ipak obezbijediti ubjedljiv trijumf koji će je ostaviti na maksimalnom učinku (4 pobjede u 4 utakmice ) i vrhu grupne tabele.

Prilku za iskorak u grupi G nije najbolje iskoristila Slovenija, a totalno je uprskala Sjeverna Makedonija. 8 odbrana Jana Oblaka nije bilo dovoljno za ništa više od minimalnog poraza u Klagenfurtu (0:1), a Matjažu Keku je vjerovatno jasno da će za drugo mjesto na kraju trebati mnogo više zabijanja i partija kakvih je presinoć bilo u Rigi (5:0 protiv Latvije).



Makedonci su, pak, 2 domaća susreta na (polupraznom?) Filip II/Toše Poeski stadionu iskoristili da svoje šanse za prvi plasman na jednu završnicu pomnože s nulom. Porazi od 0:1 i i 1:4 će Poljake zakucati na vrh, a Austrijance vratiti u igru za 2. mjesto koje za izabranike Igora Angelovskog nakon junskog „potopa“ izgleda skoro pa nedostižno. No, tu je kroz D Ligu nacija obezbijeđen baraž, pa nade za „Crvene risove“ još uvijek ima.

U grupi H svjedočimo (iznenađujuće?) ravnopravnoj borbi Francuske, Turske i Islanda, dok u grupi I Belgija (očekivano) melje sve pred sobom i skupa s Rusijom želi što prije i teoretski obezbijediti plasman na završnicu. U grupi J se prije 3. kola činilo da će se za 2. mjesto do kraja boriti isključivo Grčka i Bosna i Hercegovina, ali se situacija u 4 junska dana preokrenula iz temelja.



0:2 u Tampereu je potvrdilo da „Zmajevi“ nisu za junskih termina, pogotovo ako su bajramske „pripreme“ organizovane na Ilidži. I dok smo u 90+ skromnih subotnjih minuta gledali kako reprezentativcima BiH na nos izlaze ostaci praznične gozbe, a loptu im sakriva i u mrežu posprema Teemu Pukki, sinoć je u Torinu sve to izgledalo puno bolje, ali je učinak na kraju, nažalost, ostao isti.
0 bodova.



U oba meča kraj linije je stajao, kisnuo, upute davao selektor Prosinečki. „Nemojmo dramiti, nismo bili pravi/imali dovoljno vremena za pripreme, zakazao je vezni red po kojem smo dosad bili poznati...“ neka su od opravdanja koje je pokušao gurnuti nakon kraha u Finskoj. U Italiji se sinoć (s razlogom) dotakao i „nedostatka sportske sreće“, ali mu je valjda jasno koliko je i gdje pogriješio u taktičkoj (ne)pripremi mečeva, odabiru igrača, te posebno vođenju utakmica u kojima nam reprezentacija, još od mršave pobjede nad Armenijom u 1. kolu, ispada i naivna i nespremna za II poluvremena.

Jer ako shvatio nije, reprezentacija BiH bi već u septembarskom terminu mogla ostati bez praktičnih šansi za 2. mjesto, a onda bi se sve do marta iduće godine svi skupa morali baviti čaranjima, baranjima i prizivanjima najlakših mogućih protivnika u doigravanju.

Bude li (još protiv Grčke nekud odlepršala) sreća i dalje glavni adut „Žutog“, a spiskovi pozvanih i nepozvanih reprezentativaca, uključujući i strateško-taktičarske (ne)sposobnosti izgledali isto, loše nam se piše. I naredni ćemo EURO gledati iz svojih domova i špilja. Gledati neke druge kako se raduju.