Autor: SLL - 14 Jan, 2019
„Radili smo 7
dana na pripremi ove utakmice i ispostavilo se da smo radili dobro. Plan je bio
da kreiramo brze napade, da iskoristimo Pogbine sposobnosti, a Martiala i
Rashforda smo stavili na krila. U sredini je ostao Jesse (Lingard) kao 'veza' i
analizirajući Tottenham shvatili smo da je to koncept koji bi mogao 'upaliti'.
Dobro je kada imate različite opcije načina igre i danas smo pokazali da smo
spremni za takmičenje“ rekao je Ole Gunnar Solskjaer nakon jučerašnjeg trijumfa
(0:1) Manchester
Uniteda na Wembleyu.
Već šesta (5 u Premiershipu i 1 u FA kupu) vezana pobjeda „Crvenih đavola“
podigla je 46-ogodišnjeg Norvežanina do pijedestala menadžera sa najboljim
startom u historiji tima sa Old Trafforda, a 3 boda sa gostovanja jednom od 3
glavna kandidata za titulu novog prvaka Engleske nisu bitna samo zbog hvatanja
priključka u borbi za TOP 4. Oni su i garant da će Manchester United u ostatku
sezone biti sve ono što u prvih 17 kola, u tmurnim i depresivnim vremenima
Mourinhove vladavine, mogao biti nije. Vrlo snažan i bitan faktor koji će se
itekako pitati za konačan izgled EPL tabele što „opečatit“ će se 12. maja 2019.
Da li je potrebno imati čarobni štapić u ruci, pa
osmisliti akciju (sjajan pas Pogbe i realizacija Rashforda) kojom će gosti
povesti u 44. minuti? Da li moraš biti trenerski „mag“, pa da shvatiš da u
super skupoj ekipi imaš takve igrače da jednostavno ne možeš furati
destrukciju, igrati bunker, parkirati autobus? Da li moraš biti najbolji
psiholog na svijetu da bi vlastitim igračima pokazao da vjeruješ u njih i
njihove kvalitete, a ne da ih vrijeđaš, prepucavaš sa njima u svlačionici ili
putem medija? Na sva ova (i mnoga druga, posebno ona koja se tiču vlastitog
demodeovstva i prevaziđenosti) pitanja Jose Mourinho će, ako mu sopstveni ego
ikad dozvoli, morati odgovoriti odrazu u ogledalu. U međuvremenu će, naravno,
pokušati i (vjerovatno) uspjeti pronaći još ponekog posrnulog velikana/levata
među evropskim klubovima i prodati mu muda za bubrege.
Preporod pod Solskjaerom je jučer uključio i još jednu fantastičnu partiju Davida
De Geae kojom je španski golman podsjetio na svoje najbolje dane iz prošlih
sezona, a kakvu ove, iz gore opisanih razloga/zaignorisanog upitnika, još nismo
vidjeli. 11 fenomenalnih odbrana bile su šlag na torti koja je posljednjih
mjesec dana strpljivo i predano pripremana na Old Traffordu, da bi joj se
finalna glazura udarila u Dubaiu protekle sedmice. Najteži test do sada jučer
je uspješno prošla, a Tottenham nije uspio da je pokvari uprkos svim svojim
(dokazanim) kvalitetima, ostanaku Son-Heung mina u Engleskoj (reprezentativne
kolege ga s nestrpljenjem očekuju na poodmaklom Azijskom prvenstvu u Emiratima),
te dominaciji u drugom poluvremenu jučerašnjeg derbija 22. kola Premiershipa.
4 su kolosijeka (prošlog utorka igrano polufinale Carbao kupa sa Chelseaom,
prolaz u 4. kolo FA kupa obezbijeđen pretprošlog petka) možda ipak prevelik
zalogaj za Tottenham i Pochettinove će „Mamuze“ u periodu što slijedi morati
poredati prioritete. Pogotovo što na barem 15-ak dana ostaju bez pomenutog
Korejanca, a bez u finišu sinoćnje utakmice povrijeđenog (zglob) Harrya Kanea –
ko zna koliko dugo?
„Crveni đavoli“, pak, poslije dugo vremena proživljavaju istinsku renesansu i
optimizam koji sezonu čija se prva polovina činila najodvratnijom u recentnoj
historiji čine divnom, prepunom izazova i ciljeva za koje se vrijedi boriti.
Euforijica koja trenutno trese Old Trafford prijeti da u Engleskoj do kraja
pomrsi račune svima. A nervoza je jutros, sigurno, preletila i La Manche, te
pokucala na vrata „Les Parisiens“-a. Pitaje
PSG-ovce da li su i danas tako zadovoljni žrijebom 1/8 finala Lige prvaka koji
ih je 17. decembra prošle godine u Nyonu „počastio“ Manchester Unitedom?