RENOVIRANJE U TOKU

Istina je da su mnogi španski klubovi tokom ljeta trebali remont, smjenu generacija ili pojačanja koja će ih učiniti kompetitivnijima i na domaćoj i na evropskoj fudbalskoj sceni, ali da će pojedini timovi toliko promijeniti svoje fizionomije, teško da se dalo naslutiti. Prelazni rok traje još 2 sedmice i za očekivati je da se do njegovog kraja (2. septembar 2019.) najspektakularniji transferi (Neymar) tek dese, no spisak i dosad ostvarenih promjena igračkih, pa i trenerskih sredina već djeluje obimno i impresivno. Kolika je prednost, ili pak mana u odnosu na engleski Premiership npr, činjenica da unos „novog namještaja“ u rezidencije španskih primeraligaša još uvijek traje, a svečano je otvaranje već održano, mogli smo vidjeti ovog vikenda kada je lopta na Iberiji krenula u svoju 2019/20 avanturu.



Sve i da za „tričavih“ 120 miliona eura iz Atletico Madrida nije dovela Antoinea Griezmanna, sve i da od ponovnog slaganja MSN tria u napadu ne bude ništa, Barcelona je prvi favorit za osvajanje/odbranu naslova prvaka. No, da bi do treće titule u nizu teško došla bez rastom jednog od najnižih, a fudbalskim talentom i sposobnostima najvećeg igrača kojeg je La Liga ikada vidjela, pokazalo je i premijerno gostovanje na San Mamesu. Minimalnu, ali i zasluženu pobjedu domaćinu je fenomenalnim škaricama u 89. minuti obezbijedio veteran Aritz Aduriz, „neuništivlija“ što, po sopstvenom priznanju, u 39-oj na plećima ove sezone u Primeri poji svoj „labuđi pjev“. U vezi sa tim teško da će se u istoj naigrati i naš Kenan Kodro koji je odlučio ostati u društvu baskijskih „Lavova“, promijeniti broj  (23 umjesto 2) na vlastitiom dresu, ali i u 1. kolu ostati na tribinama. Athletic je i bez njegove pomoći iskoristio odsustvo Messia (povreda), a koliko će još ekipa do kraja sezone uspjeti savladati aktuelnog prvaka, najviše je do prisustva/spremnosti 32-ogodišnjeg „komandanta“ La Lige koji još od odlaska Cristiana Ronalda u Juventus, pravu konkurenciju na njenom vrhu nema.




Prije djelomična, nego potpuna restauracija kraljevskih odaja Real Madrida je rađena protekla 2 mjeseca, a ko je pratio predsezonske turneje i serije poraza/nikakvih partija „Los Blancosa“ tokom ljeta, nije baš imao na osnovu čega zaključiti da Zinedine Zidane i Florentino Pérez rade pravi posao. Iako u timu u subotu na Balaidosu nije bilo najzvučnijeg/skupljeg pojačanja (Hazard), Real je održao tradiciju nepobjedivosti na Celtinom stadionu koja traje već 5 i po' godina i koja je na kraju, bar u glavama domaćih igrača, i presudila da gosti ostvare skoro pa rutinsku pobjedu od 3:1.

U večernjim terminima svjedočili smo uspješnim premijerama novih primeraligaša, a iako su Mallorca i Osasuna upisali pobjede (Eibar kući 2:1, Leganes u gostima 1:0), ljepoticu kola i najefikasniji meč odigrala je Granada koja je na El Madrigalu do prvog boda došla u nevjerovatnih i za sve na Villarrealovom stadionu prisutne sretnike, nezaboravnih 4:4.



Došao je „ambiciozni“ Lopetegui na mjesto trenera, vratio se „namazani“ Monchi na poziciju sportskog direktora, ali da će Sevilla kupiti baš 11 novih, te prodati/riješiti se 7 starih igrača slabo da je ko očekivao. I takvi, neposloženi do kraja i razumljivo, neuigrani „Rojiblancos“-i su na Cornellà-El Pratu bili prejaki za domaći Espanyol (0:2).



Drugi je gol za ovjeru trijumfa u 86. minuti zabio Nolito koji se, navodno, do kraja prelaznog roka vraća u Celtu, pa je još uvijek nejasno s čim će tačno i kakva će Sevilla ove sezone pokušati da se vrati u TOP 4 španskog, a kroz učešće u Ligi Evrope i vrh evropskog fudbala. Poznavajući i prateći recentni rad Lopeteguia i Monchia, sigurno je da su vlasnicima „El Grande de Andalucía“ nešto takvo obećali. Pitanje je da li će obećano na kraju i ispuniti?

Šta je navijačima nakon odlaska Griezmanna, Godina, Juanfrana, Filipea Luisa, Rodria, Lucasa Hernandeza... mogao obećati „Cholo“ Simeone, zna samo 49-ogodišnji Argentinac. Ili, bolje rečeno, zna šta je realno od onoga što armiji Atleticovih navijača prisegao je tokom trošenja više od 240 miliona eura koliko je renoviranje tima sa Wande Metropolitano (do danas) koštalo. Obzirom da se od ljetne rasprodaje zaradilo impresivnih 311, milioni nisu bili sporni, više formacija i način na koji bi „novi“ Atletico Madrid, kao, trebao igrati.



Sudeći po sinoć teško izborenih i minimalnih 1:0 protiv Getafea, sve je isto (mada ništa isto nije). „Jorgandžije“ u 56. minuti nisu iskoristile penal (Morata) i priliku da ovjere pobjedu, a 10 minuta kasnije su ostale bez novog i skupo (126 miliona eura) plaćenog 19-ogodišnjeg bisera Felixa (povreda), pa smo do kraja utakmice bili vrlo blizu rušenja nevjerovatne tradicije koja kaže da su „Azulones“ svom gradskom rivalu posljednji put zabili gol (i savladali ga) 6. novembra 2011. godine.

Teška i neizvjesna, 10 na 10 (Molina i Lodi isključeni još u I poluvremenu) završnica u kojoj smo po ko zna koji put gledali reprizu Simeoneovih unezvjerenih kretnji i živciranja kraj aut linije, grozničavu odbranu domaćina koga je u vlastiti 16-erac sabila po svemu inferiornija ekipa, a većinu od 55 hiljada gledalaca na stadionu tjerala da do kraja strijepi i pomjera se s mjesta prilikom svakog napada Getafea, stvar je već viđenog i skoro pa obezbijeđenog ugođaja kada su utakmice Atletica u pitanju.

Kompletić (košulja, pantalone, cipele i sako) na treneru „Los Indios“-a jeste novi, ali je i dalje crne boje. Možda jednom (ako ikad?) bude svjetliji, pa budemo vidjeli razigranije, efikasnije i privlačnije izdanje 10-orostrukog prvaka Španije. Ono koje će i istinski biti renovirano.