image desctription

MAGARAC NA PLEĆIMA

  1. Serie A

Autor: SLL - 07 Oct, 2019

Da sinoćnji, 236. „Derby d'Italia“ nije tek obična prvenstvena utakmica kojom će se zaključiti 7. kolo ovogodišnje Serie A govorile su i brojke što ih je domaćin ponosno prezentovao uoči meča. Svih 75 hiljada ulaznica za tribine Giuseppe Meazze doslovno je razgrabljeno, 20 % od toga prodano je van granica Italije, a na legendardnom stadionu su prošle noći, bar prema navodima press službe Intera, bili predstavnici više od 100 različitih nacija, te 500 fudbalskih klubova. Derbi se putem TV prijenosa mogao gledati u više od 200 zemalja svijeta.



Ogroman interes za meč se, prije svega, mogao objasniti sjajnim otvaranjem sezone „Nerazzurra“ (6 pobjeda u prvih 6 kola) i prilikom da se osmogodišnjoj vladavini/“tiraniji“ Juventusa već početkom oktobra ozbiljno zaprijeti. Nije tajna da je velika većina „neutralnih“ i navijača ostalih italijanskih klubova sinoć bila uz Conteove pulene. Odsustvo neizvjesnosti u borbi za Scudetto koje traje još od 2011/12-e i koje je prije 2 sezone tek malo ozbiljnije stigao (ali ne i uspio) ugroziti Napoli, najveći je je problem italijanskog šampionata koji se posljednjih godina pokušava vratiti na staze stare slave. I Inter je nekoć (2006/07 – 2009/10) imao svoju četverogodišnju vladavinu Italijom čija je kruna bila
osvajanje Lige prvaka u Madridu, ali se nakon odlaska Josea Mourinha strovalio u mulj prosječnosti iz kojeg se tek posljednje 2 sezone (4. mjesto u Serie A) počeo, kao, čupati.



Stoga je dolazak Antonia Contea za kormilo i slaganje ekipe koja će nakon cijele decenije konačno imati šta da kaže u borbi za sami vrh fudbalskih Apenina dočekan sa oduševljenjem ne samo crno-plave navijačke armije, nego i svih onih koji istinski ljube Serie A. Maksimalnih 18 osvojenih bodova iz prvih 6 mečeva podgrijalo je nadu da je „Stara dama“, ma kako se i dalje osjećala, pa i na terenu (još uvijek) izgledala nedodirljivo, konačno dobila pravog takmaca koji bi joj mogao napraviti ozbiljne probleme. Čovjek čije su ime po prijedlogu jedne navijačke frakcije „Bianconera“ (tajnog naziva „Brigade di Moroni“) htjeli, a Agnelli, kao, nije dao izbrisati iz Juventusove „kuće slavnih“ (5 igračkih + 3 trenerske titule prvaka Italije) obezbijedio je istinsku euforijicu u Milanu, a kao što to obično i biva u njegovoj trenerskoj karijeri (Chelsea 2016/17), već prve sezone i u cijeloj ligi za čije se najviše postolje odmah po ustoličenju izgleda sasvim spremnim boriti.

No, ni „Duki Loki“ iz Leccea, ni njegovih „famoznih“ 3-5-2 nisu, ispostavit će se sinoć nakon posljednjeg zvižduka Gianluce Rocchia, mogli protiv recentne tradicije. Inter je tek jednom (2016/17, 2:1) u posljednjih 8 sezona savladao Juventus, i to u meču koji, bar što se njega tiče, nije imao veze sa izravnom borbom za Scudetto. Nakon otvaranja meča kojeg je obilježila Dybalina „praćka“ iskosa, kroz noge Skriniara i ruke Handanovića (4. minut) za 0:1, te prečka raspoložene „Kristine“ (9. minut), domaćin je preko Lautara Martineza iz opravdano dosuđenog penala poravnao (18. minut), ali i u 34.-oj čini se, ostao bez ključnoga igrača.

Zbog povrede prepona van igre je morao Stefano Sensi, možda i najgenijalnije pojačanje kojeg je Conte netom okončanog ljeta uspio, i to na posudnu iz Sassoula, dovesti na Meazzu. Izlazak glavnog veziste i istinske radilice na sredini gdje obično se dobijaju ili gube velike fudbalske bitke u kakvoj smo sinoć imali priliku uživati, stavio je, ispostavit će se u nastavku, prevelik teret na pleća Brozovića i Barelle. Aktuelni prvak je u posljednje dvije trećine derbija spojeno pritiskao i bio (uglavnom) dominantan, a da nesreća za Inter bude i veća pobrinula se Sensijeva alternativa, Urugvajac Vecino koji će u II poluvremenu (stativa u 69. i 1 na 1 sa
Szczęsnyem u 86-oj) propustiti 2 najbolje prilike za domaće.



Mora se priznati da je tvrdoglavi Maurizio Sarri „u sridu ubo“, a super vrijednu pobjedu zaslužio uvođenjem (62. minut) Gonzala Higuaina o čijoj se fizičkoj spremi, pa i dobro ishlapljelim golgeterskim (ne)sposobnostima posljednjih godina, i ne samo u Italiji, zbijaju šale i mute ćase podsmijeha. 32-ogodišnji veteran je u 80-oj minuti u 16-ercu Intera primio pas Bentancura, pa loptu suvereno i rutinski, k'o iz najboljih dana nekoć neumoljive „Pipite“, ispod Handanovića sproveo u mrežu za konačnih 1:2.

Sad, kad se opet došlo do liderske pozicije, niko neće Sarriu drobiti u uho o tome kako je nelogično forsirati Higuaina, a Maria Mandžukića, na primjer, slati na transfer listu. Interu, baš kao i ostatku lige koji još uvijek nije spreman uključiti se u borbu za Scudetto, ostaje nada da poraz u derbiju sedmog, ne znači i pad u preostalom trideset i jednom kolu, te da se „Il Biscione“, ukoliko nastavi sa partijama poput onih u prvih mjesec i po' 2019/20-e, ima čemu nadati.

U ostatku 7. kola koje zbog smrti vlasnika Sassoula,
Giorgia Squinza (76), nije otvoreno u petak (utakmica Brescia – Sassoulo odgođena za decembar), valja i zbog dinamike, a i zbog groznog suđenja/zloupotrebe VAR-a izdvojiti meč u Đenovi od subote navečer. Nije da raznoraznih fizičkih (Hysaj u Torinu,  Džeko u Rimu), pa i rezultatskih (Bologna-Lazio 2:2) „vratolomija“ nije bilo i na drugim travnjacima Serie A, ali je meč na Marassiu imao sve elemente (rezultatski preokret, 4 crvena kartona, neiskorišten neopravdano dosuđen penal u 90. minuti) koji 1 meč u sjećanju zadrže malo duže od ostatka sličnih.



Ako će se dijeljenje sudijske (ne)pravde i slobodno tumačenje VAR snimaka ravnati po onome šta je preksinoć prezentovao 37-ogodišnji Maurizio Mariani onda italijanski savez, pa i UEFA, jer ne cvjetaju baš ruže ni u arbitraži ostalih najjačih takmičenja u Evropi, imaju ozbiljan problem. Heroj će meča, nakon što je u 41.-oj (Schoneov gol iz slobodnjaka) bio skoro pa tragičar, postati iskusni Pepe Reina. Vršnjak u žutom će u 90-toj, kod 2:1 za goste, izmisliti penal za domaćina, ali i dati šansu Špancu da penal Dancu koji ga je prije toga savladao „s pola terena“ odbrani i tako „Rossonerima“ spasi sva 3 boda, a Marca Gaimpaola bar još neko vrijeme ostavi na klupi posrnulog giganta sa San Sira.

„U fudbalu ću biti sve dok lijepe stvari, a strast je jedna od njih, budu jače od ružnih koje se u posljednje vrijeme uvlače u njega“ rekao je Conte u vezi sa pokušajem gore pomenutih idiota da mu oduzmu nešto što je dio njega i što mu bezrezervno pripada. Suci na nacionalnom, pa ni na međunarodnom nivou nemaju svoj Hall of Fame, prije da su samo saobraćajci u prometu na travnjaku kojeg prate milijarde gledalaca širom planete.

Tu treba i da ostanu. Nikakvi načelnici opština, gradonačelnici, šefovi država. A za ispade poput Marianijevog od preksinoć da budu i skidani sa lista. Saobraćajnih i svih drugih.