Autor: SLL - 07 Oct, 2019
Da sinoćnji, 236. „Derby d'Italia“ nije tek obična
prvenstvena utakmica kojom će se zaključiti 7. kolo ovogodišnje Serie A
govorile su i brojke što ih je domaćin ponosno prezentovao uoči meča. Svih 75
hiljada ulaznica za tribine Giuseppe Meazze doslovno je razgrabljeno, 20 % od
toga prodano je van granica Italije, a na legendardnom stadionu su prošle noći,
bar prema navodima press službe Intera, bili predstavnici više od 100
različitih nacija, te 500 fudbalskih klubova. Derbi se putem TV prijenosa mogao
gledati u više od 200 zemalja svijeta.
Ogroman interes za meč se, prije svega, mogao objasniti sjajnim otvaranjem
sezone „Nerazzurra“ (6 pobjeda u prvih 6 kola) i prilikom da se osmogodišnjoj vladavini/“tiraniji“
Juventusa već početkom oktobra ozbiljno zaprijeti. Nije tajna da je velika
većina „neutralnih“ i navijača ostalih italijanskih klubova sinoć bila uz
Conteove pulene. Odsustvo neizvjesnosti u borbi za Scudetto koje traje još od 2011/12-e
i koje je prije 2 sezone tek malo ozbiljnije stigao (ali ne i uspio) ugroziti
Napoli, najveći je je problem italijanskog šampionata koji se posljednjih
godina pokušava vratiti na staze stare slave. I Inter je nekoć (2006/07 – 2009/10)
imao svoju četverogodišnju vladavinu Italijom čija je kruna bila osvajanje Lige prvaka u Madridu, ali se nakon odlaska Josea Mourinha strovalio u mulj
prosječnosti iz kojeg se tek posljednje 2 sezone (4. mjesto u Serie A) počeo,
kao, čupati.
Stoga je dolazak Antonia Contea za kormilo i slaganje ekipe koja će nakon
cijele decenije konačno imati šta da kaže u borbi za sami vrh fudbalskih Apenina
dočekan sa oduševljenjem ne samo crno-plave navijačke armije, nego i svih onih
koji istinski ljube Serie A. Maksimalnih 18 osvojenih bodova iz prvih 6 mečeva
podgrijalo je nadu da je „Stara dama“, ma kako se i dalje osjećala, pa i na
terenu (još uvijek) izgledala nedodirljivo, konačno dobila pravog takmaca koji
bi joj mogao napraviti ozbiljne probleme. Čovjek čije su ime po prijedlogu
jedne navijačke frakcije „Bianconera“ (tajnog naziva „Brigade di Moroni“)
htjeli, a Agnelli, kao, nije dao izbrisati iz Juventusove „kuće slavnih“ (5
igračkih + 3 trenerske titule prvaka Italije) obezbijedio je istinsku
euforijicu u Milanu, a kao što to obično i biva u njegovoj trenerskoj karijeri
(Chelsea 2016/17), već prve sezone i u cijeloj ligi za čije se najviše postolje
odmah po ustoličenju izgleda sasvim spremnim boriti.
No, ni „Duki Loki“ iz Leccea, ni njegovih „famoznih“ 3-5-2 nisu, ispostavit će
se sinoć nakon posljednjeg zvižduka Gianluce Rocchia, mogli protiv recentne
tradicije. Inter je tek jednom (2016/17, 2:1) u posljednjih 8 sezona savladao
Juventus, i to u meču koji, bar što se njega tiče, nije imao veze sa izravnom borbom
za Scudetto. Nakon otvaranja meča kojeg je obilježila Dybalina „praćka“ iskosa,
kroz noge Skriniara i ruke Handanovića (4. minut) za 0:1, te prečka raspoložene
„Kristine“ (9. minut), domaćin je preko Lautara Martineza iz opravdano
dosuđenog penala poravnao (18. minut), ali i u 34.-oj čini se, ostao bez
ključnoga igrača.
Zbog povrede prepona van igre je morao Stefano Sensi, možda i najgenijalnije
pojačanje kojeg je Conte netom okončanog ljeta uspio, i to na posudnu iz
Sassoula, dovesti na Meazzu. Izlazak glavnog veziste i istinske radilice na
sredini gdje obično se dobijaju ili gube velike fudbalske bitke u kakvoj smo
sinoć imali priliku uživati, stavio je, ispostavit će se u nastavku, prevelik
teret na pleća Brozovića i Barelle. Aktuelni prvak je u posljednje dvije
trećine derbija spojeno pritiskao i bio (uglavnom) dominantan, a da nesreća za
Inter bude i veća pobrinula se Sensijeva alternativa, Urugvajac Vecino koji će
u II poluvremenu (stativa u 69. i 1 na 1 sa Szczęsnyem u 86-oj) propustiti 2
najbolje prilike za domaće.
Mora se priznati da je tvrdoglavi Maurizio Sarri „u sridu ubo“, a super
vrijednu pobjedu zaslužio uvođenjem (62. minut) Gonzala Higuaina o čijoj se
fizičkoj spremi, pa i dobro ishlapljelim golgeterskim (ne)sposobnostima posljednjih
godina, i ne samo u Italiji, zbijaju šale i mute ćase podsmijeha. 32-ogodišnji
veteran je u 80-oj minuti u 16-ercu Intera primio pas Bentancura, pa loptu
suvereno i rutinski, k'o iz najboljih dana nekoć neumoljive „Pipite“, ispod
Handanovića sproveo u mrežu za konačnih 1:2.
Sad, kad se opet došlo do liderske pozicije, niko neće Sarriu drobiti u uho o
tome kako je nelogično forsirati Higuaina, a Maria Mandžukića, na primjer, slati
na transfer listu. Interu, baš kao i ostatku lige koji još uvijek nije spreman
uključiti se u borbu za Scudetto, ostaje nada da poraz u derbiju sedmog, ne
znači i pad u preostalom trideset i jednom kolu, te da se „Il Biscione“,
ukoliko nastavi sa partijama poput onih u prvih mjesec i po' 2019/20-e, ima čemu
nadati.
U ostatku 7. kola koje zbog smrti vlasnika Sassoula, Giorgia Squinza (76), nije otvoreno u petak
(utakmica Brescia – Sassoulo odgođena za decembar), valja i zbog dinamike, a i
zbog groznog suđenja/zloupotrebe VAR-a izdvojiti meč u Đenovi od subote navečer.
Nije da raznoraznih fizičkih (Hysaj u Torinu, Džeko u Rimu), pa i rezultatskih (Bologna-Lazio 2:2) „vratolomija“ nije bilo i na
drugim travnjacima Serie A, ali je meč na Marassiu imao sve elemente (rezultatski
preokret, 4 crvena kartona, neiskorišten neopravdano dosuđen penal u 90. minuti)
koji 1 meč u sjećanju zadrže malo duže od ostatka sličnih.
Ako će se dijeljenje sudijske (ne)pravde i slobodno tumačenje VAR snimaka
ravnati po onome šta je preksinoć prezentovao 37-ogodišnji Maurizio Mariani onda italijanski
savez, pa i UEFA, jer ne cvjetaju baš ruže ni u arbitraži ostalih najjačih takmičenja
u Evropi, imaju ozbiljan problem. Heroj će meča, nakon što je u 41.-oj
(Schoneov gol iz slobodnjaka) bio skoro pa tragičar, postati iskusni Pepe
Reina. Vršnjak u žutom će u 90-toj, kod 2:1 za goste, izmisliti penal za
domaćina, ali i dati šansu Špancu da penal Dancu koji ga je prije toga savladao
„s pola terena“ odbrani i tako „Rossonerima“ spasi sva 3 boda, a Marca
Gaimpaola bar još neko vrijeme ostavi na klupi posrnulog giganta sa San Sira.
„U fudbalu ću biti sve dok lijepe stvari, a strast je jedna od njih, budu jače
od ružnih koje se u posljednje vrijeme uvlače u njega“ rekao je Conte u vezi sa
pokušajem gore pomenutih idiota da mu oduzmu nešto što je dio njega i što mu
bezrezervno pripada. Suci na nacionalnom, pa ni na međunarodnom nivou nemaju
svoj Hall of Fame, prije da su samo saobraćajci u prometu na travnjaku kojeg
prate milijarde gledalaca širom planete.
Tu treba i da ostanu. Nikakvi načelnici opština, gradonačelnici, šefovi država.
A za ispade poput Marianijevog od preksinoć da budu i skidani sa lista. Saobraćajnih
i svih drugih.