image desctription

ROMANTIČAR SA KARABURME

  1. Spomenar

Autor: N. Š. Shoba - 22 Oct, 2019

Opsesija za fudbalom kao igrom ne bi bila to što jeste da nije trivijalnih stvari koje ga okružuju. Nekada su one itekako važne kad želimo da konstruišemo tu neku sliku u svojoj glavi, odnosno, šta je zapravo to što gledamo, ko su ti ljudi koje svakodnevno posmatramo i pratimo svaki njihov potez. Mentaliteti pojedinih igrača su nam toliko rekli i o njihovom načinu igre da je to jednostavno nemoguće razvdojiti. Opsesija-misterija u MLS za Zlatanom Ibrahimovićem najviše dolazi upravo iz konfuzije koja vlada u američkoj javnosti jer nijedan fudbaler prije nije tako igrao i tako se ponašao.

Da se ipak prisjetimo čuvenog boksera Mirka Puzovića, koji je sportsku karijeru započeo u lokalnom fudbalskom klubu «Seljak». Na nekoj utakmici je nokautirao sudiju pa je izbačen iz fudbala bez prava na povratak. Onda je dok je vozio auto na jednom semaforu dobio kaznu za neki prekršaj pri čemu je sjedeći preko volana nokautirao milicionera saobraćajca. Nakon izlaska iz pritvora dobio je poziv u lokalni bokserski klub i sve ostalo je legenda.




U mom djetinjstvu je bilo dosta sportskih likova koje su pratile razne priče i dogodovštine, ali niko nije bio toliko interesantan i kontroverzan kao Petar Borota, jedan od golmana čije ime su svi u Evropi dobro zapamtili.  Šoumen i tragičar, šeret i nepredvidljivi genije: sve mu se moglo pripisati bez da se mnogo promaši. Pored fudbala bavio se i slikarsvom, svi mi ljubitelji arta ostadosmo osiromašeni za njegov opus koji nam je ostao nepoznat. Ko bi mogao zaboraviti njegovu ludačku vožnju u neregistrovanom Citroenu kada je žureći na trening ispustio «detalj» da ga ganja milicija?



Borota je svoju pravu fudbalsku karijeru počeo gdje drugo nego u «romantičarima sa Karaburme» (OFK Beograd) te daleke 1969. godine. Na kraju sezone upisao je 8 igara da bi bio primijećen i pozvan u U-21 reprezentaciju Jugoslavije gdje se nametnuo odličnim nastupima. 1975. prelazi u Partizan gdje je ostavio itekakav trag koji niko ne može zaboraviti, dobrim dijelom i po katastrofalnim odbranama i komičnim situacijama u kojima je primao nevjerovatne golove. Dovoljno je samo pomenuti ime Miloša Šestića da se prisjetimo tog gola koji je samo Borota mogao sebi priuštiti. Uhvatio je loptu misleći da je sudija svirao faul nad njim. Spustio je na zemlju, a Šestić se privukao i ubacio je u mrežu. Tu istu grešku je napravio nekoliko mjeseci prije protiv Dinama iz Drezdena, pri čemu je Partizan nakon solidne prednosti nepotrebno ispao iz Kupa UEFA.



Znao se i svađati sa publikom, razmjenjivati psovke, a bio je poznat i po tome da se volio popeti i sjesti na prečku. Previše je urbanih mitova vezanih za Borotu da bi smo ih sve pomenuli, za to nemamo ni vremena ni mjesta. Ipak moramo izdvojiti i situaciju kada je branio u Čelziju, kada se nakon odlične odbrane ušetao s loptom u gol da uzme kapu. Sudija je pokazao na centar.



Borotine godine u Čelziju su također zapamćene od lokalnih navijača. Među „Penzionere“ je došao 1979. za 70.000 funti, klub je bio u jako lošoj situaciji. Debitovao je protiv Liverpula i uspio je da sačuva mrežu netaknutu (0:0) što je okvalifikovano kao «čudo». Čelzi je ipak ispao u drugu diviziju gdje je Borota pružio dobre igre, bio proglašen za najboljeg igrača 1981. (u jako lošem timu) sa 16 «čistih čaršafa». Iznenađivao je publiku driblinzima do sredine terena i ostalim bravuroznim i nepotrebnim intervencijama, nikada se nije znalo da li će utakmicu spasiti ili upropastiti. Nakon Čelzija u Engleskoj okušao se još u Brentfordu, zatim u portugalskim klubovima Boavisti i Portu.



Sa reprezentacijom Jugoslavije je odigrao jednu od najluđih utakmica ikada. Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 1978. su reprezentaciju Jugoslavije gurnule na Rumuniju, u utakmici koja se morala dobiti. Odmah nakon 4. minute igre Borota je primio gol, amaterski lob iz daljine. Uslijedilo je izjednačenje i vodstvo Jugoslavije na 2:1. Prije kraja prvog poluvremena Borota je primio još dva opskurna gola za vodstvo Rumunije od 3-2. Odmah na početku drugog, raspoloženi Pape je matirao Rumune za 3-3, pa onda i za 4-3. Georgescu je izjednačio na 4-4 i drama se nastavila. Trifunović i Filipović su pokopali Rumune i utakmica je završila 4-6, ali je to nakon svega pokolebalo vođstvo reprezentacije, pa je na slijedećim utakmicama Borota posmatrao sve sa klupe, a među stative se vratio Katalinić.   


Kad je okačio kopačke o klin okušao se i kao trener u Južnoj Africi, ali bez uspjeha. Nakon povratka u Beograd vratio se apstraktnom slikarstvu. Otvorio je nekoliko izložbi u Beogradu (jednu i u čuvenom SKC), da bi završio u zatvoru nakon što je uhapšen u lokalnom skandalu oko prodaje ukradenih slika. Slikarstvom  se bavio sve do svoje smrti u Genovi februara 2010. Sahranjen je na novom groblju u Beogradu gdje su mu između ostalih počast odali Milutin Šoškić, Dževad Prekazi, Vladimir Petrović Pižon i Slobodan Santrač.



Petar Borota sa svim svojim flambojanskim epizodama i životnim pričama više zvuči kao inspiracija za glavnog lika nekog holivudskog «Pulp Fiction-a», nego nekoga ko je stajao izmedju stativa. Branio ono neodbranjivo, ali ponekad i primao amaterske golove. Ali kako je fudbal-fudbal, ne preostaje nam ništa drugo nego da umjetniku Petru Boroti zapečatimo status apsolutno zaslužene legende koja se ne zaboravlja.