NAZARI NISU MIŠEVI

Odgađanje 243. takmičarskog (ukupno 276-og) „El Clásica“ zbog političkih nemira u Kataloniji nije obradovalo ljubitelje Primere, pogotovo one kojima „puca dugme“ za pokušaj otcjepljenja ove španske autonomne zajednice, pa i za drakonske zatvorske kazne koje je Vrhovni sud u Madridu prije 14 dana izrekao liderima „procesa za neovisnost“. Oni kojima je vrhunska 'dbala važnija od politike mogli su žaliti za pomjeranjem novog dvoboja najvećih španskih, pa i evropskih rivala, a za nadati se je da će 18. decembra „bezbjedonosna situacija“ u Barceloni omogućiti da se na Nou Campu, po prvi put u sezoni 2019/20, sudare „Blaugrana“ i „Los Blancos“.



„Kad nema mački miševi će 10. kolo da vode“ rekli bi zlobnici koji u preostalih 9 susreta prvenstvene runde kojima je zaključena prva četvrtina La Lige Santander 19/20 nisu htjeli da vide skrivenu, pritajenu ljepotu, niti romantiku što (po UEFA koeficijentu i dalje) „najjačoj ligi u Evropi“ već odavno daju smisao. „El Clásico“ nije sve, a priče koje još od augusta na terenu pričaju i pišu Villarreal, Real Sociedad ili pak Granada, daleko su od „miševskih“. Možda i neće potrajati još dugo, vjerovatno u konačnici neće biti dovoljne za neki trofej ili najveći uspjeh u vlastitoj povijesti, ali su trenutno vrlo simpatične i zasigurno su najprijatnija iznenađenja dosadašnjeg toka prvenstva Španije.



 „Žuta podmornica“, kroz čije transfer prozore posljednjih ljeta prolaze, dolaze i odlaze desetine novih/starih igrača, a  trenersku klupu napušta i na istu se u sličnom maniru vraća Javier Calleja, još je u petak potopila (4:1) Alaves. Osim procvalog veterana Cazorle, Villarreal u svojim redovima ima trenutno prvog (Gerard Moreno, 7 golova) i četvrtog (Ekambi, 5) strijelca lige, pa trenutna sedma pozicija sa svega 3 boda manje od lidera ukazuje na to da se fudbal na „El Madrigalu“ još uvijek nije pogubio u tranziciji. Izvrsne, u Vigu jučer u podne čak i taktički zrele („pobjeđivati i kad se ne igra lijepo“) partije, nastavlja pružati Real Sociedad koji je iskoristio Celtinu nervozu (neiskorištene šanse Santia Mine u I poluvremenu, isključenje Pape Cheikha u 66. minuti) i preko Alexandera Isaka u 82. minuti došao do minimalne pobjede.  Puni plijen će „Txuri-urdin“ probiti na 3. mjesto tabele, a renovirana i puna Anoeta, te kvalitet dosadašnjih izvedbi jesu zalog za nastavak sezone u kojem se Baskijci, očito je, kane vratiti u TOP 4 Španije, te Ligu prvaka gdje smo ih zadnji put gledali prije 6 godina.

A hrabre „Nazaríes“ u Evropi nikad niko, čak ni preparirani i 103-ogodišnji Kirk Douglas, nije mogao gledati. 2 plasmana na 6. mjesto Primere u '70-tima, jedno finale (1958/59) Kupa kralja najveći su uspjesi kluba koji se u elitu, nakon dvogodišnjeg izbivanja u Segundi, vratio prošloga ljeta. Ko su ti igrači (znate veterana Soldada, možda i zaboravljenog Kolumbijca Adriana Ramosa koji ionako ne igra), ko je 39-ogodišnji Diego Martinez Penas koji je Granadu preuzeo u junu 2018-e, pa je iz II lige ekspresno doveo na vrh prve?



Andaluzijski derbi na „Nuevo Los Cármenes“-u domaćinu je u nedjelju dao mogućnost da se, valjda po prvi put u historiji i barem na tren popne na Veletu, vrh Sierra Nevade i da gore skonta kako u cijeloj Španiji trenutno nema boljih, niti viših od njega. Minimalna (1:0, Alvaro Vadillo u 61. minuti) pobjeda nad Betisom još je i slađa kada se zna da je ista lokalnog rivala gurnula u zonu ispadanja, tamo gdje su mnogi uoči početka sezone vidjeli baš Granadu, a „Verdiblanos“-e (s obzirom na ljetošnja ulaganja) u visinama s kojih se danas osmjehuje „El Graná“. Današnja (po Betis surova) reala govori i da je trener Rubi na rubu otkaza, dok se za priču o ekipi čiji budžet za plate iznosi svega (za Primeru „tričavih“) 35,4 miliona eura (18. po visini u cijeloj ligi) možemo iskreno nadati da će potrajati i oplemeniti tekuću fudbalsku sezonu podno Pirineja.

„Morata i ja moramo igrati bolje, davati više golova“ rekao je, između ostalog, u najavi kola Diego Costa. U nedostatku „El Clasica“ duel 2 „starosjedioca“, skoro pa imenjaka iz Madrida i Bilbaoa je proglašen derbijem kola, no kako se znalo da u sudar ulaze dvije izrazito neefikasne ekipe (Atletico svega 8, Athletic 7 postignutih golova u prvih 9 kola), niko od utakmice na Wandi Metropolitano u subotu navečer nije očekivao spektakl.



Morata je preksinoć i uradio ono što je morao (zabio u 64. za 2:0, 2 minute kasnije zamijenio ga upravo Diego Costa), „Jorgandžije“ ubilježile petu prvenstvenu pobjedu koja će ih ostaviti u vrhu tabele, ali nisu prikazali ništa specijalno novo što bi vlastiti simpatizeri/navijači mogli protumačiti kao nagovještaj da bi se na kraju sezone ipak mogli okititi kakvim peharom. Baskijski „Lavovi“, pak, ostaju ekipa na vječnoj klackalici između začelja i vrha, oni koji će jednom dobiti Barcelonu ili Real, a već idući put u duelu protiv najjačih (pa i znatno slabijih) španskih timova pasti bez ispaljenog metka.

Takvih je i danas u Primeri dovoljan broj da ih se u ovom pregledu kola tek kratko spomene. Da Mallorca nije nikakvo čudo sezone dokazala je na Butarqueu gdje je u subotu domaćem Leganesu omogućila da dođe do prve pobjede (1:0) u sezoni, pa će trijumf nad Real Madridom ostvaren u prošlom kolu brzo pasti u zaborav i neće u borbi za opstanak vrijediti baš previše ukoliko se nastave prekjučerašnji porazi od (skoro pa) „otpisanih“. U borbi protiv povratka u Segundu ove ćemo sezone, sve su prilike, gledati i Eibar (poraz u Valladolidu, 0:2), a u istoj je novi zamah gostujućom pobjedom kod Levantea (1:0) napravio Espanyol, koji izgleda nije pogriješio što je otjerao Davida Gallega, te na mjesto trenera postavio Pabla Machína. Sevilla će u predzadnjoj utakmici kola sinoć na Pizjuanu savladati Getafe i tako se dočepati 5. mjesta, a 10. rundu Primere će na El Sadaru zaključiti Osasuna i Valencia.



Da su i „Šišmiši“ pod Celadesom takva “klik-klak“ ekipa koja će, npr. u Ligi prvaka dobiti Chelsea u Londonu, pa par dana kasnije kući pokloniti bod Leganesu, znali smo i ranije, a to su i sinoć u Pamploni, po ko zna koji put potvrdili. Vodstvo od 1:0 (Rodrigo, 14. minut) i potpuna kontrola utakmice 15 minuta kasnije će se, nes(p)retnom isključenju strijelca zahvaljujući, pretvoriti u noćnu moru koja će se na kraju okončati potpuno zasluženom i ubjedljivom pobjedom domaćina od 3:1. Čvrst karakter je osobina koju klubu sa Mestalle neće kupiti milioni Petera Lima, neopravdane smjene trenera još i manje. Zato će se na trofeje poput Kupa kralja osvojenog prošle sezone morati čekati još dugo. Neki novi Marcelino ili neki novi, razumniji vlasnik.

Trebalo bi, za kraj, još i spomenuti plimu lošeg korištenja/zloupotrebe VAR-a što se u premijernoj sezoni ovog sudijskog pomagala u Engleskoj poput epidemije širi na ostale najjače lige u Evropi. 2 prethodne sezone u Italiji i 1 u Španiji pokazale su (uglavnom) dobre rezultate, ali se sa ovogodišnjim ulaskom Premiershipa broj „sivih zona“ u VAR sistemu (odjednom?) znatno povećao, pa je suđenje i u Španiji, opet i opravdano, pod žestokim udarom kritika. Već sutra (utorak) počinje 11. kolo i s obzirom da se u igru vraćaju i dvije „velike mačke“ (Barcelona i Real), vidjet ćemo koliko je prostora ostalo za „miševe“.

Kakvu li im je sudbinu RFEF (Real Federación Española de Fútbol) „zavario“?