KOROV & RAK RANA

„'Ljudima' koji su sa one tribine puštali majmunske urlike želim poručiti samo jedno: Stidite se! Neka vas se stide vaša djeca, žene, roditelji, rođaci, prijatelji i poznanici. Sramota!“ poručio je razočarani Mario Balotelli nakon jučerašnjeg prvenstvenog meča u Veroni u kojem je njegova Brescia na kraju poražena sa 2:1, a on u 55. minuti isprovociran da loptu nabije na tribinu i zaprijeti napuštanjem terena. I nije više bitno što su predsjednik i trener „Gialloblu“-a kasnije pokušali zanijekati rasizam vlastitih navijača, uvrede na račun tamnoputih igrača šire se i rastu duž Apenina već odavno, a iz kola u kolo ove sezone prijete prekidima i nenastavljanjima mečeva na skoro pa svim Serie A stadionima.



Edin Džeko je tako u II poluvremenu „Derbija sunca“ kojim je u subotu popodne i otvoreno 11. kolo italijanskog šampionata morao moliti Romine navijače da prestanu sa vrijeđanjem Kalidou Koulibalya, kumiti idiote sa tribina da se posvete navijanju za vlastite, a ne omalovažavanju protivničkih igrača i, što je najapsurdnije, pomagati da se kraju privede meč u kojem smo mogli gledati zaista sjajan fudbal. Fenomenalan pogodak Zaniola za 1:0 (19. minut), neiskorišten penal Kolarova (26.), pa ofanziva Napolia u kojoj su se tresle prečke i stative, a mreža Pau Lopeza ipak ostala netaknuta, te nastavak sa po još jednim golom (Veretout iz novog penala u 55-oj za 2:0, Milik u 72. za konačnih 2:1) i velikim brojem neiskorištenih prilika na obje strane. Stoki koja je kartu za utakmicu platila/nabavila ne zbog uživanja u igri, nego radi javne manifestacije odanosti morbidnoj ideji KKK-evstva i fašizma, ulaz na Olimpico, Bentegodi i sve ostale stadione u (i ne samo) Italiji treba trajno zabraniti, a takav zahvat i ne bi trebao biti neki „podvig“, niti nešto neizvodivo za Federazione Italiana Giuoco Calcio. Samo ako hoće.



Salve uvreda u svojoj premijernoj sezoni u Serie A morao je već progutati i Interov Romelu Lukaku, ali kad je neko majstor onda ga ni mentalno zaostala manjina sa tribina ne može spriječiti u prezentaciji svojih nogometnih sposobnosti. Da je robusni Belgijanac fudbalska klasa više u odnosu na borbenu i prekjučer izuzetno čvrstu odbranu Bologne dokazao je u 75. i 90. minuti kada je sa 2 gola „Nerazzurri“-ma obezbijedio rezultatski preokret i nova 3 boda koja će ih ostaviti u (i dalje) „mrtvoj“ šampionskoj utrci sa Juventusom. Da na tribinama Dall'Are ima i ljudskosti pokazali su i gostujući navijači pisanom i javno istaknutom porukom podrške bolesnom Siniši Mihajloviću. Nade za Calcio ima i naravno da je treba podržati.

Ali ako je rasizam na tribinama korov modernog fudbala koji u posljednje vrijeme buja, ponegdje na Starom kontinentu čak i cvjeta, onda su sudije i suđenje rak rana kojoj izgleda ni VAR dohakati ne može.

Jer šta su više spojeni (već treća od posljednje 4 Serie A utakmice) „rukometi“ Matthijsa de Ligta u Juventusovom 16-ercu ako se na VAR-u, prema sudijskim odlukama, uopšte ne provjeravaju? U 201. „Derby della Mole“ gosti možda i jesu bili bolji, ali im je za konačnih 0:1 (baš De Ligt u 70?!) ipak bilo neophodno da (ne)čovjek u crnom ili žutom prije toga ne svira očigledan penal za protivnika. Bologna i Genoa su to osjetile prilikom svojih gostovanja na šampionovom stadionu (2 x 2:1 za „Staru damu“), gradski rival Torino na svom „Olimpicu“, a „Bianconeri“ uprkos kiksu u Lecceu (1:1, jedini meč na kojem je Holanđaninovo igranje rukom kažnjeno penalom) ostali na vrhu tabele.



I nisu samo očigledna „šiljenja“ za Juventus i sudijske greške svedene na utakmice koje igra ekipa što posljednjih 8 sezona vlada Calciom. Kroz džunglu rasizma i bolest groznog suđenja italijanski se klupski fudbal, još uvijek, nekako uspijeva probiti, pa i prirediti nova, neočekivana i vrlo prijatna iznenađenja. Upravo je to „novi“ Cagliari pod Rolandom Maranom koji je pod sivim i kišnim nebom u Bergamu „preslišao“ (0:2) domaću Atalantu i ubjedljivo najefikasnijem (30 datih u prvih 10 kola) napadu lige po prvi put u sezoni uspio spustiti „klapnu“, ostavivši ga na krompirastom učinku.



Pametnim ulaganjima tokom ljeta „Sardi“ su se iz ekipe koja vječno brine i guši se u borbi za goli opstanak prometnuli u ozbiljan tim koji se ne smije potcijeniti, a kako stvari trenutno stoje (6. mjesto) niti otpisati iz borbe za izlazak u Evropu. Pravo je pitanje, ipak, da li to u Cagliariu zaista mogu i žele?

Jer kad se danas/sinoć pogledaju nekoć neodvojive članice „7 sestara“ što u 90-tim su vladale Seriom A, jasno je što Fiorentina i Parma, npr., stvarnih evropskih ambicija i nemaju.



Frank Ribery dođe u svojoj 37-oj i „nahajca“ Artemio Franchi da je „nova renesansa u ljubičastom“ na vratima, a onda napravi s..nje protiv Lazia i mlađe kolege, kao, bodri sa tribina. Nema tu evropskog štofa, a ni materijala, realno i 1:1 protiv „Mljekara“ je to i potvrdilo. Parma se, pak, otkako se prije 2 godine u Serie A vratila, mudro drži sredine tabele i kad ju neko, nakon par dobrih igara i rezultata, proba „naložiti“ na dane kad osvajali su se evropski trofeji, samo tiho kaže: „Šuti, šuti.“ Primjera o jednogodišnjem zalijetanju klubova sa ograničenim sredstvima u vrh Serie A, pa nespremnošću za više frontova u idućoj sezoni koja je znala i ispadanjem u Serie B završiti, u bližoj je prošlosti sasvim dovoljno.

Neki, poput AC Milana ljetos, kažu i prije početka sezone da za Evropu nisu spremni, pa se bar pošteno pokušaju batrgati u domaćem prvenstvu u kojem opet, sad već i predugo, imaju nerješivih problema.



Prvo je poluvrijeme jednog od mnogih derbija 11. kola Serie A po prikazanom bilo za svaku pohvalu (0:1 Immobile u 25-oj, Bastos autogol za 1:1 u 28.-oj), ali su u nastavku „Rossoneri“ i Stefano Pioli negdje pogubili snagu i nit za koju su se držali. 30-ogodišnji post od prvenstvenih pobjeda Lazia na San Siru prekinut će u 83. minuti Joaquin Correa za konačnih 1:2, a Paolo Maldini, baš onaj koji je davne '89-e kao igrač omogućio slavlje „Biancocelesti“-a, pomisliti da možda opet, sad kao sportski direktor, nije zabio autogol? Postavljanje osvjedočenog „Interniste“ na mjesto trenera, u glavama većine navijača barem, baš je tako okarakterisano i prije sinoćnjeg, već šestog prvenstvenog poraza.

No, teškog su se i nimalo zahvalnog posla prihvatile trenerske ptice selice, vatrogasci kakvi su već godinama unazad Pioli i Claudio Ranieri, na primjer. Njegova će Sampdoria večeras kao „fenjeraš“ gostovati predzadnjem S.P.A.L.-u i tek nakon derbija začelja kojim će se zaključiti 11. runda Serie A, biće jasno da čuda (ne) postoje ili ih se bar preko noći ne može kreirati.

Korov i (ne)izlječive bolesti okolo, da sve bude još i teže, im u tome, naravno, neće pomoći. Bujati će prije, zaklanjat' vidike.