OHRNDANI KRČAG I POKOJA BAJKA

Posljednjih 10 utakmica u napornim i zahtjevnim, zgusnutim rasporedom u svega 8 mjeseci nabijenim kvalifikacijama za EURO 2020 (ukupno 250 mečeva) biće odigrano večeras, a draži neizvjesnosti preostalo je još samo u grupi E gdje se do nešto prije 23:00 neće znati ko će se reprezentaciji Hrvatske pridružiti na idućem prvenstvu Evrope, te koja će 2 nacionalna tima (Mađarska, Vels ili Slovačka) sreću morati potražiti u martovskom baražu. 19 od 24 učesnika naredne smotre najboljeg reprezentativnog fudbala na Starom kontinentu već je poznato, a već se i prije žrijeba završnice (30. novembar u Bukureštu) naziru konture turnira koji će nam od 12. juna do 12. jula iduće godine otimati vrijeme i zaokupljati pažnju.



Nekim je reprezentacijama protekli kvalifikacioni ciklus izgledao poput najgore noćne more, a drugim, pak, poput najljepše bajke. Ukrajina je tako, pod Andriyem Shevchenkom u grupi B zaigrala sjajan fudbal, kvalifikacioni ciklus završila bez poraza, a iza sebe na tabeli ostavila i aktuelnog evropskog prvaka. Portugal je tek u posljednjem kolu, na gostovanju Luksemburgu i uz dosta muke obezbijedio priliku da idućeg ljeta brani trofej osvojen 2016. u Francuskoj. Kompletne kvalifikacije „Seleção”-a, baš kao i tekuću klupsku sezonu u Juventusu obilježila je Ronaldova neutaživa glad za pogotkom više na vlastitom kontu, bjesomučna potjera za rekordom Ali Deia (od 1993. do 2006. 109 golova za Iran) koja na kraju, ipak, nije skupo koštala izabranike Fernanda Santosa. Srbija je, ponajviše vlastitoj (mentalnoj) nesposobnosti zahvaljujući ostala kratka za 3 boda i do marta će morati da duma kako da od (po imenima) vrlo respektabilnog sastava konačno izvuče bar dio potencijala, te se kroz baraž C Lige nacija ipak plasira na EURO.



Kristininih 11 nagurivanja lopte u mrežu jeste smanjilo zaostatak za legendarnim Irancem na -10, ali joj nije bilo dovoljno za titulu najboljeg strijelca proteklih kvalifikacija. To će zvanje (ukoliko Romelu Lukaku večeras na Boudewijnu Kipru ne stavi baš 5 komada) ponijeti Harry Kane čija je Engleska, manje – više očekivano, „protutnjala“ koroz grupu A i u nedorasloj konkurenciji nadmoćno osvojila 1. mjesto. „Tri lava“ su u posljednjem kolu doživjela čak i luksuz da ih neko van Wembleya lijepo i srdačno dočeka, a domaćem Kosovu na stadionu Fadil Vokrri u Prištini nije zasmetalo ni to što su im gosti pred kraj meča mrežu napunili do vrha (0:4). Fudbalski „Dardanët” početnički zanos i euforiju nastavlja furati sve do marta gdje su mu šanse u baražu D Lige nacija (S. Makedonija, Gruzija i Bjelorusija) realno i veće nego što ih je imao u konkurenciji Engleske i Češke.



Entuzijazma i hrabrosti nije falilo ni Sjevernoj Irskoj u grupi C, ali je kvalitet Njemačke i Holandije na kraju ipak bio prevelik zalogaj za „Norn Iron“ koji će, sasvim sigurno, u martovskom doigravanju biti tvrd orah za bilo kojeg protivnika sa kojim ga nyonski žrijeb u petak spoji. Društvo u ćasama i kuglicama podnevne predstave u sjedištu UEFA-e će im za 3 dana praviti i južne komšije. Republika Irska sinoć na stadionu Aviva nije mogla do pobjede protiv Danske (1:1), pa će morati u baraž u kojem je realno očekivati da zbog budućeg domaćinstva završnici (4 meča EP-a igrat će se u Dublinu) bude, na ovaj ili onaj način, privilegovana. Švicarska i Danska su već na 16. prvenstvu Evrope gdje im je, pogotovo u proširenom formatu od 24 reprezentacije, objektivno i mjesto.



Tu svakako spada i aktuelni viceprvak svijeta Hrvatska kao pobjednik grupe E, a u grupi F je Španija uprkos snažnoj konkurenciji (Švedska, Norveška, Rumunija) uspješno izvršila smjenu generacija, te bez većih problema i ijednog poraza osvojila prvo mjesto. Sjajan je posao na klupi i u odsustvu Luisa Enriquea napravio njegov bivši pomoćnik Robert Moreno koji je sinoć nakon ubjedljive pobjede nad Rumunijom (5:0) u svlačionici Wande Metropolitano sa suzama u očima reprezentativcima „Crvene furije“ saopštio da je smijenjen. Na mjesto selektora se vraća opravdano (bolest i smrt kćerke) odsutni Enrique, ali je pravo pitanje za čelnike RFEF-a jesu li s Morenom mogli imati malo više takta, te kako će se nova (već peta u posljednje 4 godine) promjena za trenerskim kormilom odraziti na rezultate idućeg ljeta?



U grupi G su Poljska i Austrija dokazali kvalitet više u odnosu na skromnu konkurenciju, a Makedonci i Izraelci će uprkos neubjedljivim partijama u ovoj, te zahvaljujući rezultatima u Ligi nacija u prošloj godini, šansu za popravni imati u martu 2020. Nikakvim spektakularnim partijama nas u ovim kvalifikacijama nisu počastili ni svjetski prvaci Francuzi, no i timidno-pragmatični nastupi u 2019-oj bili su dovoljni za 1. mjesto u grupi H.  Drugo mjesto je ispred Islanda zasluženo ugrabila Turska, pa će „Strákarnir okkar“ tako ostati jedina reprezentacija koja je igrala prethodnu A Ligu nacija a da se nije uspjela direktno plasirati na predstojeći EURO.  S obzirom na evidentan pad i osipanje generacije koja je spojila učešća na EP 2016 i SP 2018, ni u trećerazrednoj konkurenciji koja ih čeka u baražu nisu izraziti favoriti.

Ulogu favorita u grupi I Belgija i Rusija još od marta ove godine i početka kvalifikacija nisu dovodile u pitanje. „Crveni đavoli“ su baš suvereno, sa učinkom koji bi i nakon večerašnjeg domaćinstva Kipru trebao ostati na maksimumu, pokorili nedoraslu konkurenciju te se u red favorita svrstali i na samoj završnici koju ćemo pratiti i u istoj (nadajmo se) uživati idućeg juna i jula.



Sličnu je priču, oborivši sve vlastite rekorde iz bogate i davne prošlosti, u grupi J ispričala i Italija. „Azzurri“ su pod Mancinijem upisali svih 10 pobjeda (gol razlika 37:4), proigrali moderan, poletan, napadački i efikasan nogomet, pa se na „čizmi“ s pravom nadaju da je iduće ljeto vrijeme u kojem će se Italija vratiti u društvo fudbalskih velesila iz kojeg je neigranjem na prošlom Mundijalu, bar na kratko, bila ispala. Uspjeh Finske bi već mogao poprimiti dimenzije „bajke“, barem ako (i danas pijane i euforične) navijače „Huuhkajat“-a pitate. Prvi plasman na jednu završnicu u 100-tinjak godina dugoj, ali i rezultatima nacionalnog tima siromašnoj historiji i jeste razlog za euforično slavlje, no koliko je do Pukkia & kompanije manje-više anonimnih igrača, toliko je i do reprezentacija Grčke i BiH koje su u objektivno najslabijoj kvalifikacionoj grupi bile ispod svakog nivoa.

Krčag se u Bosni i Hercegovini tradicionalno u svemu, pa i fudbalu na vodu nosi dok se ne razbije. Hoće li neuspjeh u baražu, koji se za 4 mjeseca čini skoro pa neizbježnim, biti konačna tačka pucanja, teško je reći. Nacionalni tim nije nalik ni na šta, nit' igre, nit' rezultata, rejting nezadrživo pada, a na mjestu selektora i dalje sjedi pogubljeni i promašeni Prosinečki? Kaubojke iz obraza članova IO se ne crvene, niti mekšaju pod udarom SIPA-ine istrage o malverzacijama u domaćim klupskim takmičenjima, u BiH još uvijek ne postoji nijedan pristojan stadion? Čiji su sitno-menadžersko-pijačarski interesi veći i važniji od činjenice da plasman na EP vrijedi 9,25 miliona eura? Možda onih koji su za približno isti iznos već podigli zgradu u Bulevaru Meše Selimovića i u kojoj nesmetano nastavljaju da fušere i mute, nepolažući račune praktično nikome?

Pitanja puno, a pravih odgovora i izvodivih rješenja nedovoljno i premalo. A kad ovaj jugo jednom konačno prođe, pa novembarska magla i smog progutaju sve pod sobom, biće ih još i manje.