GLAVOM U ZID

Nije da 15. kolo španske La Lige Santander ovog vikenda nije imalo šta za ponuditi. Realovo gostovanje u Vitoriji, „Derbi de la Comunitat“ na Mestalli, Athleticovo guranje Granade ka donjem dijelu tabele na San Mamesu ili Osasunino fenomenalno II poluvrijeme na Cornellà-El Pratu koje je domaći Espanyol prikucalo na samo dno tabele bile su interesantne i uzbudljive fudbalske priče. No, sve su, razumljivo i očekivano, već u najavi ostale u sjeni derbija na Wandi Metropolitano kojim je sinoć kolo i zaključeno.

Put Diega Simeonea na klupi Atletico Madrida započeo je prije nešto manje od 8 godina. Iako je „Jorgandžije“ preuzeo u decembru 2011-e, već u maju naredne godine u Bukureštu ih je doveo do trofeja Lige Evrope, a čvrst i beskompromisan stav kojeg je već na početku svog mandata prenio na igrače počeo je da daje rezultate. Kup kralja (2012/13), La Liga (2013/14), španski Superkup (2014.), još jedna Liga Evrope (2017/18), 2 UEFA Superkupa (2012. i 2018.), pa i 2 (nesretno) izgubljena finala Lige prvaka (2013/14 i 2015/16) učinili su da „Cholo“ na Calderonu i Wandi Metropolitano dobije „božanski“ status, a bogme i platu. U trenutku potpisivanja novog ugovora (februar 2019.) sa zagarantovanih 13 miliona funti godišnje postao je najplaćeniji trener na svijetu.



I rušio je Argentinac u cijelom tom periodu mnoge zidove, posebno podrivajući onaj koji je 2 najveća španska kluba, Barcu i Real, dijelio od ostatka Primere. Jedan, ipak, nikako nije uspijevao da probije. U 15 prvenstvenih okršaja s Barcelonom upisao je tek 5 remija i 10 poraza, a posljednjih su godina nekako baš ti neuspjesi bivali prelomnom tačkom u sezoni kada je pokunjeno morao priznavati da od šampionskog slavlja na kraju (i opet) neće biti ništa. A sinoć mu se baš namjestilo da neugodnoj tradiciji stane u kraj i zavrne joj šiju.  



„Blaugrana“ je na Atleticov stadion stigla bez suspendovanog Busquetsa (kartoni), a već je 3 meča u ovogodišnjem šampionatu izgubila kada u prvih 11 nije bilo tridesetjednogodišnjeg „Oktopoda“ iz Sabadella. Ozbiljno povrijeđenom Albi se pridružio neozbiljni, o play station ovisni Ousmane Dembélé koji zbog neprospavanih noći u virtualnom ne može sastaviti ni po mjesec dana spremnosti u stvarnom svijetu gdje zarađuje mnogo, a daje malo/ništa. Rakitić je u 4-3-3 formaciji morao na „El Pulpo“-vo mjesto, a isprepadan se i nesiguran u vlastiti status u Vlaverdeovoj glavi i klubu u kojem je već 5 i po godina, na istom baš i nije najbolje snašao. Atletico je u prvih 20-tak minuta pritisnuo sa Simeoneovih klasičnih 4-4-2, imao 3-4 sjajne šanse, ali su stativa i raspoloženi Ter Stegen učinili da Hrvat  već na početku ne bude obilježen etiketom promašaja i najslabije karike.



Većina od 64226 gledalaca pred čijim se očima i uz spojen pljusak epskih razmjera vodio sinoćnji nogometni boj, željela je, nesumnjivo, da za najgoreg igrača meča bude proglašen Antoine Griezmann. „Odbjegli sin“, „izdajica“ ili „prevrtljivac“ kakvim ga etiketiraju u crvenom-bijelom dijelu Madrida jeste dočekan zvižducima, pa i povremenim povicima „ubij!“, ali daleko je to od negdašnje svinjske glave za Luisa Figa na Nou Campu, npr. „El Clasico“, ipak, nudi i mržnju više. Klasiku. Timidan kakvim i moraš biti kada dođeš u Messijevo i Suarezovo gnijezdo koji još uvijek (jasno je i slijepcu) komanduju svlačionicom, „Le Petit Diable“ se pretvorio u igrača iz sjene od kojeg se i ne očekuje da rješava najvažnije mečeve. Možda ponekad, iz treće, ako već „La Plata“ dvojac starosjedioca nema svoj dan. Ili noć.



Sinoć (skoro da) nije bio tu sve do 86. minute, ali kada je u nezadrživoj polukontri krenuo u solo prodor, odigrao dupli sa Suarezom i loptu neodbranjivo zavukao u Oblakov donji desni, Leo Messi je potvrdio da je i dalje najveći i najuticajniji (barem napadač) na svijetu. Koliko je majstorija kojom je i odlučen sinoćnji derbi stvar već viđenog, dovolno govori i o figuri(ci) „La Pulga“-e koju imamo zadovoljstvo i sreću pratiti posljednjih 15-ak godina. Blago treneru koji ga u svojoj ekipi ima, pa tako i opšte-osporavani Valverde, bar u Španiji stvarnog rivala u „Los Indios“-ima u skorije vrijeme neće imati.

„Cholo“ će apašku maramu preko čela još morati dobro da steže i navlači u tvrdoglavim pokušajima da sruši Barcelonu. I preskoči zid pod koji kao da je opet zapao. Najljući rivali, „mrski“ Real i „nedraga“ Barcelona već imaju 6 bodova više. I utakmicu/“El Clasico“ manje.