IMA LI VAR DUŠU?

 Dugo smo, zaista, prizivali i čekali primjenu VAR tehnologije u najjačem klupskom takmičenju Starog kontinenta. Sve prošle sezone, sudijski previdi/pljačke/šiljenja... učinili su da gro populacije ljubitelja najvažnije „sporedne“ stvari na svijetu elitno UEFA-ino takmičenje, posebno njegovu nokaut fazu, počne doživljavati kao „lov u mutnom“, na ivici regularnosti. Znalo se da madridski Real, na primjer,  jednostavno ne može biti oštećen kod procjene „spornih situacija“ bez obzira protiv koga i u kojem krugu igrao, a brojne su sudijske greške iz sezone u sezonu (ne)namjerno „pogurale“ određene ekipe ka prolascima i velikim pobjedama, dok su oštećeni i poraženi mogli samo da mašu ušima i plaču.

I kad se već taj famozni Video Assistant Referee u Ligi prvaka dočekao, a milioni fudbalskih fanova šitom planete udobno zavalili u svoje fotelje ispred malih i velikih ekrana, naivno misleći da im sudije više ne mogu pokvariti ono što će gledati, preksinoć i sinoć su se u čak 3 od 4 uzvratne utakmice 1/8 finala desile situacije koje su direktno uticale na rezultat i praktično odlučile (ukupnog) pobjednika.



Da je Alessandro Florenzi u 114. minuti zaista (blago) povukao Fernanda Santosaza dres ispred Olsenovog gola saznat ćemo tek iz petog ili šestog ugla kamere za usporeni snimak, no Cüneyt Çakırje bio istrajan i strpljiv u buljenju u monitor, pa je na kraju pokazao na bijelu tačku sa koje će Alex Telles pogoditi za konačnih 3:1 i domaćinov prolazak u četvrtfinale. Turski sudija koji je svih, u uvodu pomenutih, prošlih sezona bio jedno od zaštitnih lica UEFA-inog “dijeljenja (ne)pravde” u LP, u 121.-oj, pak, nije procijenio da je Maregino saplitanje Schicka dovoljno za novu najstrožu kaznu koja bi ka plasmanu među 8 najboljih pogurala goste, pa smo 5 minuta kasnije gledali igrače Porta u frenetičnom slavlju, a one u bordo-žutim dresovima Rome kako očajni i tužni, poraženi i rezignirani, sjede/leže na travnjaku Dragao stadiona. 

Ono što je fakt, srećom je vezano za dio igre na koji konglomerat tursko (teren) – poljskih (VAR) sudija nisu mogli uticati. Dvije velike prilike kod rezultata 2:1 za Porto u II produžetku promašio je Edin Džeko, a “Giallorossi” se čitava 2 sata, uprkos velikom htijenju i zalaganju, praktično mučili na ovom gostovanju koje je, da se uspješno završilo, moglo lošu sezonu okrenuti na dobru. No, Eusebio Di Francesco je danas pred otkazom, a sinoćnjim je porazom izgubio i posljednji grm iza kojeg se mogao sakriti kad su mu kritičari spočitavali da AS Romu ove sezone vodi u propast. Učešća u ovogodišnjoj Ligi prvaka više nema, a vrlo lako ga ne bi moglo biti ni u idućoj , jer stvari u Serie A glede plasmana u TOP 4, poznato je, ne stoje dobro.

Zato ni prolaz Porta, na kraju, ne stoji predaleko od kosmičke pravde kojoj nepatvoreni fudbalski sladokusci utopijski teže, a i “Dragões“ će, po svemu sudeći, biti ukusan zalogajčić svakome ko se na žrijebu četvrtfinala (Nyon, 15. 03.) njima počasti. Baš kao što bi to Džeko, De Rossi i ove sezone, ruku na srce, mediokritetska družina sa Olimpica, bili da ih je sinoć pripazio VAR.



VAR u suradnji sa očima i mozgom Damira Skomine sinoć je, pak, pripazio Manchester United, pa je Kimpembeovo igranje rukom u 92. minuti (pr)ocijenjeno kao penal iz kojeg će Rashford rastaviti Buffona i ispisati povijest. Desetkovani (8 prvotimaca + davno zaboravljeni Valencia povrijeđeni/bolesni/suspendovani) “Crveni đavoli” ne samo da su zaslužili sinoćnji podvig nego su i postali prva ekipa u hitoriji najprestižnijeg evropskog kupa koja je uspjela da nadoknadi 0:2 iz meča odigranog kući. Sve ono čime je ista postava PSG-a (bez Neymara i Cavania) zadivila na OldTraffordu prije 20-tak dana, iščezlo je i nekako u ruke (i noge) rivala prešlo sinoć na Parku prinčeva, pa se ukupnoj pobjedi gostiju nema, bar kad je ukupni dojam u pitanju, šta prigovoriti. Baš kao što ni novi posrtaj PSG-a u takmičenju čije bi ga prvo osvajanje i definitivno uguralo u evropsku klupsku elitu “najvećih”, neće zaustaviti prebogate šeike da iz nafte izvlače nove milijarde i strovaljuju ih u fudbalski klub kojem uporno i (još uvijek) neuspješno žele kupiti evropske trofeje i slavu.

Para, srećom po nas koji volimo istinske “umjetnike” na terenu, još uvijek ne može kupiti ni Duleta Tadića kojem su se u Engleskoj čudili kada je sjajno plaćeno životarenje u Southamptonu zamijenio avanturom u Amsterdamu. U dresu bogatih, ali i ishlapjelih “Svetaca” do ove sezone se borio za opstanak u Premiershipu, a preksinoć je, kao što su to samo najveći u historiji ove igre uspijevali, zadivio, postrojio i na noge dizao Realov Santiago Bernabeu. Zato ni Brychovo gledanje u monitor pri procjeni da li je lopta bila u autu u začetku akcije za 0:3 nije, iako je možda i bila vani, moglo da pokvari sjajno zabijanje u rašlje, tačku na dvije predivne asIstencije kojima je Tadić već do 18. minute prvog poluvremena omogućio Ajaxu da prestigne zaostatak iz prvog meča.

VAR je tako u utorak na stadionu “kraljevskog kluba” imao Duš(an)u, a prezasluženu i jednu od najvećih pobjeda u svojoj bogatoj klupskoj historiji “Kopljanici” su ovjerili Schoeneovim projektilom iz slobodnog u 72.-oj, samo 2 minuta nakon što je Asensio nakratko vratio lažnu nadu domaćinu da bi, ipak, nekako mogao izbjeći zasluženo ponižavanje i eliminaciju na vlastitom terenu.

O igri Tadića na jednom od najslavnijih i najvažnijih fudbalskih hramova na planeti u komšiluku će se, sasvim sigurno, i guslarski epovi skladati, a partija u kojoj smo istinski uživali omogućiti da Stari kontinent konačno, nakon 3 godine spojene vladavine (zlobnici će reći tiranije) Real Madrida, dobije novog prvaka Evrope. Koliko su “Los Blancos”, što ove sezone raspu se svako malo, zasluženo “bivši”, toliko je lijepo u Ligi prvaka gledati današnji Ajax i nekadašnji četverostruki prvak je nakon dugo vremena spreman vratiti se u društvo najboljih evropskih ekipa.



Mjesto među 8 najboljih u utorak je zaslužio i londonski Tottenham. U jedinom meču gdje nije bilo (spornih) odluka VAR-a, “Mamuze” su, skoro pa rutinski, slavile minimalnu pobjedu na Westfalenu. Utakmica kojoj je, baš kao i u prvom meču na Wembleyu, bila vidljiva razlika u kvaliteti predstavnika vrha Premiershipa i Bundeslige. Činjenice ne idu u prilog njemačkim klubovima i uz već “prežaljeni” Schalke (na revanš na Etihadu idućeg utorka donose 2:3) posljednja uzdanica, kao i obično, za plasman u narednu fazu ostaje Bayern kojeg u srijedu čeka nešto “lakši” (Liverpool sa početnih 0:0) zadatak na Allianz Areni.

No, prognoza se kloniti moramo što prije. Pokazao je to i set od ove 4 utakmice koje smo preksinoć i sinoć ispratili u Bašti Pivnice Sarajevo. Izvjesni Ksise Kvanti je u utorak vidio Paris Saint-Germain na krovu Evrope, u srijedu se pred novo Solskjaerovo čudo sa njim slagali Dudan i Lizde, a niko baš, osim možda dogegala Zamfira, Ajaxu nije davao ozbiljne šanse na Bernabeu-u.

U društvu se baš, kad se sve vidi i čuje, jasno spozna kakvi smo “vidovnjaci” i prognozeri, zaista. Kad bi (kontra)vizije mogle “ubijati”, povremeni bi Ramseyevi golovi bili tek neslane šale u umirućem društvu poznatih. Ali, valjda je i ta nepredvidljivost, još jedna od rijetkih neoskrnavljenih, a krucijalnih komponenti ‘dbale, razlogom što prelijepu igru toliko volimo. I nastavljamo, uprkos svemu, pomno pratiti.