JUŽNE VIBRACIJE

 Fudbalsko ljeto 2019. je daleko od šupljeg i besadržajnog perioda u kojem se skoro ništa ne dešava. Nakon što su Evropljani 11. juna kompletirali 4. kolo kvalifikacija za EURO 2020 i otišli na odmor, kontinentalnih prvenstava su se prihvatili u Sjevernoj i Srednjoj (Gold Cup), te Južnoj Americi (Copa America), a od prije 5 dana i na „Crnom kontinentu“ (AFCON). I dok su CONCACAF-ovci i Afrikanci proširili svoje završnice na 16, odonosno 24 tima, te tako razvodnili ionako upitnu kvalitetu i zanimljivost takmičenja, u CONMEBOL-u su ostali na staroj, provjerenoj formi od 12 (10 domicilnih + 2 gosta) učesnika. I nisu pogriješili.



46. izdanje Copa America nije previše obećavalo prije svog početka. Prošlogodišnji Mundijal u Rusiji ostavio je Južnoamerikance u popriličnom zaostatku u odnosu na vječnog rivala Evropu (samo Urugvaj i Brazil stigli do ¼ finala gdje su i eliminisani), a u proteklih se godinu dana nije dalo primijetiti da je neka od reprezentacija iz ovog dijela svijeta posebno napredovala. Copa u Brazilu je već treća u posljednjih 5 godina (2015. Čile, 2016. S.A.D.), pa se skoro niko nije ni nešto posebno poželio najstarijeg reprezentativnog takmičenja na planeti. Slaba, na pojedinim utakmicama svježe okončane grupne faze čak i mizerna (Bolivija – Venecuela, 8091 gledalac u Belo Horizonteu) posjeta govorila je, između ostalog i o nenormalno (za južnoamerički standard) skupim ulaznicama, a i o tome da Brazil zbog cijena svega ostalog baš i nije omiljena destinacija vječno kokuzne većine življa na ovom kontinentu.

No, mi što sa organizacionim problemima i navijačkim „uvalama“ nemamo ništa, te hiljadama milja daleko i sa ove strane „Velike bare“ ostajemo budni do kasno u noć ne bi li putem TV ekrana upratili šta se dešava, nismo zakinuti. Naprotiv. U 18 utakmica I kruga viđen je, manje-više, vrlo dobar i interesantan fudbal, a ako i poznate južnoameričke strasti spram 'dbale fali na polupraznim tribinama, onda je na travnjacima 6 velikih stadiona ima u izobilju. I više nego dovoljno.



Posebno dobro i razigrano izgleda reprezentacija domaćina. Činjenicu da je uoči turnira ostao bez najboljeg igrača (Neymar, povreda zgloba) „Seleção” je iskoristio da zaigra nekako opušteniji i kvalitetniji fudbal. U dva (Bolivija i Peru) od tri nastupa u okviru grupe A, osim ubjedljivih (3:0 i 5:0) pobjeda, bilo je i „jogo bonito“ elemenata za koje se još uvijek nadamo da nisu i trajno iščezli iz brazilske škole nogometa. U remiju (0:0) sa Venecuelom Brazilcima je VAR poništio 3 pogotka, a koliko je bilo do slabosti i nedorečenosti domaćina, toliko je i do čvrstine i solidnosti „Vinotinta“ koje je na kraju, sasvim zasluženo osvojilo 2. mjesto u grupi i plasiralo se u četvrtfinale.

A tamo će ga već prekosutra (petak, 28. 06. u 21:00 po našem vremenu) na Maracani čekati „huda“ Argentina. Nakon što im je u 1. kolu grupe B Kolumbija u Salvadoru očitala lekciju (0:2), a 4 dana kasnije u Belo Horizonteu Paragvaj skoro pa „zaključio keca“ (1:1), „La Albiceleste“ je ostanak i novu šansu na Copi izborila pobjedom nad Katarom (2:0) u koju su mnogi uoči duela sa aktuelnim prvakom Azije u Porto Alegreu sumnjali.



„Igramo tako da ne znam da li bi Tongu dobili?“ pitao se Diego Maradona nakon prve utakmice, a ljubitelji fudbala širom planete shvatali da grozan prošlogodišnji nastup u Rusiji nije dno vječne fudbalske velesile, nego da može još i gore. Šta radi Lionel Scaloni na mjestu selektora, šta njegovi pomoćnici (Ayala, Aimar, Samuel) na klupi nije jasno nikome. Čak se i selektorov imenjak, (i dalje) najbolji svjetski igrač Messi uklopio u opštu bezidejnost i indisponiranost, pa je na osnovu svega prikazanog plasman u nokaut fazu „puna šaka brade“ za (opet) „nikad goru“ Argentinu.

No, tu je već sve moguće i apsurdu turnirskog žrijeba, a i sklopu rezultata u posljednjem kolu sve 3 grupe zahvaljujući, do polufinala će se, na primjer, znatno teže probiti Kolumbija koja je, za razliku od nikakve Argentine, briljirala u grupi B i ubilježila sve 3 pobjede.





Dovođenje Carlosa Queiroza na poziciju selektora koje se desilo u februaru ove godine zasad se pokazalo kao pun pogodak, pa se čini da aktuelna generacija „Los Cafeteros“-a još uvijek nije rekla „svoju zadnju“, bez obzira što je nakon 6 godina Pékermanove vladavine (1/4 finala SP u Brazilu 2014, 3. mjesto na Copa Centenario 2016, 1/8 finala na SP u Rusiji 2018.) izgledalo da je put prema dole neizbježan. Nova energija i ideje Portugalca koji je prethodnih 8 godina proveo na klupi Irana na pravom će ispitu, ipak, biti u noći sa petka na subotu (01:00 po našem vremnu) kada će ih na Areni Corinthians u São Paulo-u testirati aktuelni prvaci, Čileanci.



Zlatna generacija „La Roje“ (2 vezane, prve ikad titule za Čile na Copama 2015. i 2016.) nije uspjela da se plasira na posljednje SP i činilo se da je na svjetskoj fudbalskoj pozornici već „odsvirala“ svoje najuspješnije partiture. No, baš kao i Portugalac Queiroz u njegovu, Kolumbijac Reinaldo Rueda je u istrošenu čileansku reprezentaciju ubrizgao energiju i rasplamsao optimizam koji je, između ostalog, omogućio da u prva 2 kola grupe C vidimo 2 pogotka  (skoro pa) „propalog“ Alexisa Sancheza koji je u cijeloj protekloj sezoni (za zaborav) u Manchester Unitedu dao jednak broj golova. Pobjede nad Japanom (4:0) i Ekvadorom (2:1) bile su dovoljan signal armiji navijača, pa se preskinoć na Marakani smjestilo (za ovu Copu) rekordnih 58 hiljada gledalaca.

Istina, veliki broj istih je bio odjeven u nebeskoplave boje Urugvaja, ali za „Charrúas“ se i očekivalo da na ovoj Copi budu jedni od glavnih pretendanata za naslov. Sve dok je neuništivi „El Maestro“ Tabarez živ, te uz pomoć štake i u 73.-oj s klupe daje upute i nudi rješenja, a „Lucho“ Suarez i „Edi“ Cavani i u 33.-oj  tresu gaće i pune mreže rivala, Urugvaj će biti u samom vrhu južnoameričkog fudbala, uvijek spreman da rekordnu brojku od 15 naslova prvaka dodatno poveća.

Uprkos tome što su se pojedinci (Eduardo Berizzo, selektor Paragvaja) javno usprotivili učešću Japana i Katara na ovogodišnjoj Copi, gosti iz Azije nisu razočarali. Japan je u polovnom sastavu sve do posljednjih sekundi posljednjeg kola (Ekvador 1:1) bio u igri za prolaz u II krug, a napredak Katara kojem smo zimus mogli svjedočiti na prvenstvu Azije, nastavljen je i ovog juna u Brazilu. Samouvjeren, hrabar, ponekad čak i na granici bezobraznosti fudbalski stav izražen je i u premijernom sučeljavanju sa Južnoamerikancima, pa bi se za 3 godine domaćinstvo SP (ukoliko do istog dođe?) moglo pretvoriti i u nešto puno ljepše od puke organizacije i statiranja na prvom „pustinjskom“ Mudijalu. Xavi i Félix Sánchez Bas rade pravi posao, makar za isti bili basnoslovno plaćeni.


„Vibra El Continente“ poručuje nam Zizito, simpatična kapibara u ulozi maskote Copa America 2019. Za nadati da se da će dobra vibra ukrasiti i drugi dio turnira, te da ćemo i u preostalih 8 utakmica vidjeti barem nešto od onoga što južnoameričku 'dbalu čini posebnom i drugačijom od one kakva se igra na ostatku planete. Nešto zbog čega nam neće biti krivo što nismo na vrijeme zalijegali u znojave čaršafe i ispoštovavali uobičajeni bioritam. Taj sigurni i ikakvih uzbuđenja lišeni životni protokol.