'AJDE RECI HIKROFON

Iako četvrtak, 07. augusta 2019. nije ponudio spektakl kakvom smo u nekim prijašnjim „deadline“ (posljednjim) danima ljetnog prelaznog roka svjedočili, engleski su se premierligaši za novu sezonu spremili i pojačali najbolje što su mogli, pa su proteklog vikenda, htjeli –ne htjeli, morali krenuti sa starta novog, devetomjesečnog maratona kojeg će „trčati“ sve do 17. maja 2020. Paulo Dybala dres Juventusa na kraju ipak nije zamijenio Tottenhamovim, Philippe Coutinho se nakon godine i po' u Barceloni nije vratio u Premiership, a propao je i pokušaj Manchester Uniteda da u posljednjim satima „transfer window“-a u svoje redove dovede Marija Mandžukića. I neke su lokalne zvijezde, poput Palaceovog Wilfrieda Zahe „transfer request“ mogle na kraju samo okačiti mačku o rep, pa je konačna lista dolazaka/odlazaka u/iz 20 najboljih engleskih timova objavljena u petak ujutro.



Iste su večeri na krcatom Anfieldu prvenstvenu utrku otvorili Liverpool i Norwich, a domaći su navijači u dobili priliku da prvi put nakon trijumfa u Madridu svoje ljubimce pozdrave na vlastitom stadionu, te slavlje koje je povodom osvajanja 6. titule prvaka Evrope potrajalo skoro pa cijelo ljeto, konačno zaključe. Ubjedljiva (4:1) pobjeda obezbijeđena je već u prvom poluvremenu, ali je osim potvrde da su ambicije „Crvenih“ i u novoj sezoni šampionske, viđeno i dosta stvari (posebno u odbrani) koje treba popraviti. Nesretnu povredu Alissona iz 36. minute da i ne spominjemo. Upraćeno je i da Farkeovi „Kanarinci“ nisu skupina veselih naivčina, pa bi ekipa Norwicha koja je na teškom gostovanju stvorila (ali ne i realizirala) veliki broj šansi, ukoliko sa sličnim stavom i stilom nastavi, mogla biti i jedno od prijatnijih iznenađenja EPL 19/20.

Opšte je, manje-više nepodijeljeno mišljenje da su 2 glavna kandidata za titulu i ove sezone aktuelni prvaci Engleske i Evrope. Manchester City na svojoj premijeri u Londonu protiv domaćeg West Hama nije ponudio ništa do potvrde te teze, a novo (već deveto zaredom u međusobnim duelima) punjenje „Čekićara“ obilježila je i (prekomjerna) upotreba VAR-a koji je na Olimpijskom stadionu poništavao i potvrđivao golove, penale, ofsajde, sve do konačnih 0:5 i zaslužene pobjede gostiju na koju (što je i najbitnije) nije presudno uticao.



Stav da mrežu već dotučenog protivnika treba, ako se već može, napuniti do vrha Guardiolini izabranici zadržali su i u prvoj utakmici nove sezone, pa se već sada može naslutiti da će taj „extra bod“ kojeg sa sobom nosi najbolja gol razlika i u maju iduće godine biti na kontu „Građana“. I ko zna, možda upravo to bude presudno u borbi za novi trofej kojeg „nebesko plavi“ žele zadržati u svojim vitrinama.

Prognoze i kladioničarske kvote koje se u Engleskoj prave i stavljaju na sve i svašta u vrh liste za „odstrel“/otkaz premierligaških trenera stavili su 72-ogodišnjeg Roy Hodgsona i njegovog 30 godina mlađeg kolegu iz Evertona. „Hodžu“ iz, razumljivo, „demode“ razloga, onih koji imaju veze sa prevaziđenošću i dekadencijom, pomalo i senilnošću. Marcu Silvi su, pak, ambiciozni vlasnici bogatim ulaganjima (120 miliona funti) i ovoga ljeta stavili dodatan teret na pleća, jer 8. mjesto iz prošle sezone i još jedna jesen bez evropskih noći na Goodisonu nisu zalog za sigurnu budućnost Portugalca i ove će to, jednostavno, morati da bude mnogo bolje.



Nakon konačnih 0:0 na Selhurst Parku u subotnje popodne, može se zaključiti i da „deda“ Hodsgon, u sprezi sa vlasnicima Palacea, ima i dobrih strana (zadržavanje najboljeg igrača Zahe koji je htio baš u Everton), a i da je pitanje koliko je 1 bod sa nekoć neugodnog gostovanja u južnom Londonu dovoljno dobar rezultat za nakvasane ambicije novih „Karamela“. Vrijeme će, kao i uvijek, dati odgovor na sve.

Kakav je novi stadion Tottenhama i atmosfera koju na njemu može stvoriti 60 hiljada glasnih navijača adut kojeg u rukavu ove sezone imaju „Mamuze“ mogli smo se uvjeriti tokom posljednjih 20-tak minuta posljednjeg meča subotnjeg programa 1. kola.




Huk sa tribina fenomenalnog i super akustičnog zdanja koje se krajem prošle sezone, nakon mnogo problema i pomjeranja rokova, konačno otvorilo nosio je preksinoć domaće igrače u nezadržive juriše i rezultatski preokret koji se na kraju i desio. Neočekivano vodstvo (0:1, McGinn u 9. minuti) povratničke Aston Ville potrajalo je sve do 73. minute, ali je domaći uragan i na travnjaku i na trbinama učinio da na kraju „Vilenjaci“ ostanu bez ičega (poraz od 3:1), iako uopšte nisu bili loši. Pojačani (Ndombélé, Sessègnon, Lo Celso...) Tottenham želi bolje i više od prošlosezonskog 4. mjesta u EPL i finala LP, pa se, bar po finišu onog u finišu subotnje premijere viđenom i ne može zaključiti da za to ne postoje realne i opipljive osnove. 

Prognoze i transfer činjenice (potrošeno masnih i neočekivanih 152 miliona funti) guraju i komšije sa „Emirata“ u bolju i ambiciozniju poziciju o odnosu na onu kakvu smo gledali i na kojoj su završili u sezoni 2018/19. Minimalna pobjeda (Aubemayang u 58. minuti) na St. James' Parku možda nije bila naročito impresivna, ali je prvi cilj da se u novu kampanju ne krene sa kiksom kod jednog od glavnih kandidata za ispadanje ispunjen i sva 3 boda upisana na konto.



Unai Emery je u prethodnih mjesec dana nekako uspio ubijediti (dosad) poprilično rigidne i škrte vlasnike iz porodice Kroenke da sa 40 miliona (koliko je na kraju prošle sezone bilo predviđeno da se potroši ovoga ljeta) ne može ništa, te da za povratak Arsenala u, ako ništa drugo, „TOP 4“ moraju da malo više „odriješe kesu“ i ulože u ekipu kojoj je posljednjih par godina puno toga falilo. Ovako će se sa Pepeom, Tiernyem, Davidom Luizom, Ceballosom... moći reći da je zakrpio puno rupa na cijevima artiljerije koja će ove sezone jednostavno morati da puca preciznije i bolje. U protivnom bi i Baskijca na isturenom komandnom mjestu mogao neko da zamijeni.

Zamjena na trenerskoj klupi se početkom jula već desila i to u klubu koji je Arsenalu prošle sezone ispred nosa odnjeo i plasman u TOP 4 EPL i trofej Lige Evrope. FIFA i UEFA su odlučili da ovog ljeta strogoću treniraju na londonskim „Plavcima“, pa je Chelsea (zbog nekih prijašnjih transfer „aferima“) fasovao zabranu dovođenja novih igrača u svoj sastav. Transfer „taraba“, naravno, nije zadržala Edena Hazarda, a ni Maurizia Sarria na Stamford Bridgeu, a u trenersku se avanturu i neobran vinograd upustila legenda kluba, Frank Lampard.



Koliko (ne) može sa starima koji su ostali i mladima koji su se vratili sa posudbi u Championshipu, donedavni je trener Derby Countya mogao vidjeti jučer na Old Traffordu. Mladci (Tammy Abraham) i oni nešto stariji (Emerson) su u 1. poluvremenu derbija 1. kola pogađali stative i propuštali šanse da zatresu mrežu domaćina, a u drugom u 3 minute (65. – 67.) odjednom pali na 0:3, da bi na kraju bili potpuno dokusureni debitanstkim golom Daneila Jamesa za uvjerljivih 0:4. Iako je konačna statistika govorila da su imali prednost i u posjedu (54:46 %), i u udarcima u okvir (7:5) i na gol (18:11), Lampardovi su puleni pretrpili jedan od najubljedljivijih poraza Chelsea na Old Traffordu ikada, pa se upitnici iznad glave 41-ogodišnjeg stručnjaka roje, a materijal za dodatnu i detaljnu analizu stvarnih mogućnosti „Penzionera“ u novoj sezoni gomila već na njenom otvaranju.

„Više šansi za osvajanje naslova prvaka dajem B timu Manchester Citya nego Manchester Unitedu“ bubnut će Jose Mourinho u najavi sezone na Sky Sports-u. Možda i jeste tako, ali nakon impresivnih 4:0 u 1. kolu, niko se u redovima „Crvenih đavola“ neće previše obazirati na to šta o svemu misli prošlog decembra s Old Trafforda „nogirani“ trener.

Ima nešto novo i dobro u Wan-Bissaki na desnom beku, pouzdano i stameno u skupo plaćenom „Pločoglavom“ Maguireu, Martialu na centarforu, Pogbi koji je (zasad) još uvijek tu i dominira na sredini. Nešto što Portugalac neće i(li) ne želi da vidi. I o čemu trenutno može samo jalovo truniti u mikrofon popularne TV kuće.