ODBROJAVANJE I ZAPIŠAVANJE

“Znam da publika postane nervozna kad vodimo samo 1:0, ali vremenom smo postali iskusni u uspješnom privođenju utakmica kraju. Watford je bio čvrst i neugodan protivnik, puno bolji od pozicije na kojoj se nalaze na tabeli” rekao je Mohamed Salah nakon što je sa 2 pogotka potopio “fenjeraša” na Anfieldu i rezultatski riješio meč kojim je prekjučer otvorena 17. runda engleskog Premiershipa.



Već 16. prvenstvenu pobjedu u tekućoj sezoni Liverpool je obezbijedio na način koji se, evo, pred kraj prve polovine 2019/20-e već skoro pa profilisao kao “trademark” Kloppovih “Crvenih”. Nikakva spektakularna igra, rezultatska neizvjesnost koja, bez obzira na ime i snagu protivnika, potraje do samog finiša, te 3 nova boda na kraju što razoružavaju i bez adekvatnog odgovora ostavljaju rivale u borbi za šampionski tron. Aktuelni lider se na čudesan i nevjerovatan način, sa skoro pa 100%-tnim učinkom izvlači iz komplikovanih i teških situacija u kakve zapada tokom utakmica, a odgovor na pitanje “Kako?” je možda vrlo jednostavan. Ovo jeste i do kraja “mora” biti Liverpoolova sezona koja je dugo čekana i od Kloppovog dolaska na klupu (oktobar 2015.) brižno i studiozno pripremana. 30-ogodišnjem šampionskom “postu” u kraj je, između ostalih, odlučila stati i golmanska legenda Bruce Grobbelaar čija se priča o “zapišavanju” stativa na Anfield Roadu mora pročitati. I shvatiti kao sudbina.



Velika (+10) bodovna razlika u odnosu na najbližeg pratioca napravljena je i na mečevima poput subotnjeg na King Power-u. Drugi Leicester nije uspio na svom stadionu savladati pretposljednji Norwich, a kako je utakmicu odigrala kompletna ekipa “Kanarinaca”, bilo bi pomalo i nezasluženo da jeste. Teemu Pukki je u 26-oj zabio za 0:1, malo kasnije dobio udarac koji mu je, ispostavit će se nakon meča, slomio nožni prst (?!), ali ipak na terenu ostao do posljednjeg zvižduka Andrewa Medleya. Seriju (8 uzastopnih utakmica) golova Jamiea Vardya prekinuo je Tim Krul koji je šut najboljeg strijelca EPL u 38-oj skrenuo u vlastitu mrežu (okarakterisano kao autogol?!) za konačnih 1:1, ali teško da će 1 bod iz ove utakmice “Lisicama” biti dovoljan za šampionsko, a Norwichu za “preživljago” slavlje na kraju.

Bilo je ovo i kolo derbija, što tradicionalnih, što “tabelarnih” koji su gorivo za dodatno “loženje” navijača u nedjelju dobili na Stamford Bridge-u dan ranije. Novi (već 4. u posljednjih 5 kola) poraz Lampardovih “Plavaca” (0:1 protiv Bournemoutha) neočekivano je aktivirao borbu za 4. mjesto, pa su Premiership sezone Tottenhama i Manchester Uniteda odjednom postale interesantne, te eventualno/možda i uspješne na konačnom “mjerenju” u maju.



Ali trebalo je na Old Traffordu protiv “probuđenog” Evertona upisati nova 3 boda, na Molineuxu “Vukovima” oteti pobjedu i prestići ih na tabeli što se ispostavilo kao zadatak na koji “Crveni đavoli” i “Mamuze” nisu jednako uspješno odgovorili. Duncan Ferguson se pokazao kao pretvrd orah Solskjaera, a da nije bilo gafa sa Moiseom Keanom (u igru ga uveo u 70-oj, pa izvadio u 89. minuti?!) rekli bismo da temperamentni Škotlanđanin zna šta i kako sa “preplaćenom” ekipom koju je nedavno preuzeo, te nakon 2 utakmice izveo iz zone ispadanja. Linedlofov autogol iz 36-e i Greenwoodovo izjednačenje iz 77. minute bilo je sve što Manchester United jučer (ni)je uspio postići, a to za više od 6. mjesta nakon 17 odigranih utakmica, jednostavno, ne može biti dovoljno.



Jedan od razloga što je to činjenica leži i u “milom” liku od Uniteda prošle sezone otpisanom, a na klupi Tottenhama odnedavno “vaskrslom” Joseu Mourinhu. Način na koji se su se “Spurs” dokopali pobjede na gostovanju Wolverhamptonu (1:2) i to u dubokoj sudijskoj nadoknadi mora imati veze sa karizmom i trenerskim genom kojeg je Portugalac nekoć imao, a tokom posljednjih dana na OldTrafordu, činilo se, nepovratno izgubio. 4 pobjede u posljednjih 5 kola približile su evropske viceprvake na 3 boda minusa u odnosu na pobjednike prošlogodišnje Lige Evrope, pa bez obzira što se zaostatak za vodećom trojkom u EPL doima kao (pre)velika razlika u klasi, borba za učešće u narednoj Ligi prvaka trenutno se čini kao najzanimljivija/neizvjesnija u ostatku sezone.



U istoj bi šanse Arsenala pak, još jednog “velikog” engleskog kluba i finaliste LE iz prošle sezone, trebale biti znatno manje ili ništa veće od onih kakve imaju Sheffield United ili spomenuti “Vukovi”, na primjer. Način na koji se sinoć pokušalo “suprostaviti” Manchester Cityu posramio je i do kraja (po domaćina) mučnih 90 minuta dobrano ispraznio Emirate, a ni oni koji su nakon 0:3 u I poluvremenu ostali na tribinama, nisu mogli vidjeti ništa drugo do skupinu neozbiljnih “termindžija” u crveno-bijelim dresovima.
Guardiola se i sa povredama (Aguero, David Silva, Stones, od ranije Laporte, Sane…) osakaćenom ekipom u prvom dijelu meča činio kao svemirski brod za “Tobdžije”, a ako njegov pomoćnik Arteta još uvijek misli da bi mu na magarcu (Arsenalu) bilo bolje nego u sedlu svijetlo-plavog paripa, onda neka i preuzme kormilo od pajaca Lamparda i cirkus od ekipe pokuša pretvoriti u opet stabilan i respektabilan nogometni brod.

Kolo će večeras na Selhurst Parku zatvoriti još jedan, A23 derbi. Odbrojavanje do zgusnutog božićno-novogodišnjeg rasporeda u kojem će se prevaliti pola puta do kraja već je počelo i od 26. decembra ove, pa do 02. januara Nove godine prvenstvene utakmice će se igrati skoro svakodnevno. Neke se sudbine i ishodi, ipak, čine već zapečačenim i “zapišanim”, ali pssssst! Ima još mnogo da se igra ;).